Premijera 20.10. 2006.

Osjećate se usamljeno i napušteno? Ulazite u novu sezonu pomalo rezervirano, u mislima ste još uvijek na nekom ugodnijem mjestu, puno primjerenijem i skrojenom po vašoj mjeri? Ne zabrinjavajte se, niste ni približno usamljeni koliko su to naši Klaunovi (Jelena Lopatić i Ozren Grabarić) koji su se našli u središtu gužve i prividne komunikacijske vreve na željezničkom kolodvoru, u pokušaju zamjene svoje svakodnevice “… nekim ljepšim, ugodnijim i izazovnijim mjestom koje obećava.” Je li za takav obrat potrebno i otputovati? Je li uopće moguće uistinu otputovati, potpuno otići?

“Pokušali smo tematizirati odnos subjektivne usamljenosti dvoje urbanih mladih ljudi kao toponimskog označitelja i stalnog pratitelja njihova odrastanja te kreativnosti u obliku infantilne mašte koja im pomaže osvijestiti vlastitu nesigurnost i spoznati svoje stvarne emocionalne potrebe… ” – kažu nam autori ove predstave, naglašavajući kako je izbor zahtjevne i intrigantne tehnike klaunerije proizašao iz potrebe razotkrivanja i fiksiranja frustrirajućih stereotipa mehanizirane svakodnevice koji otežavaju puno emocionalno sazrijevanje – i funkcioniranje – zdravih, odraslih osoba. “Klaunerija je regresivna tehnika, upućuje nas da svijet gledamo očima djeteta i tako ublažava i čini podnošljivom našu spoznaju frustrirajućih i često okrutnih odnosa s kojima se svakodnevno suočavamo.” – kažu autori, dodajući da je materijal koji se razvio iz polazišnog okvira klaunerije, zapravo pravo kazališno propitivanje, “predstava na EXit.”

Upravo suodnos između usamljenosti i njene stalne pratilje – kreativne mašte te uznemirujućih stanja koja taj suodnos proizvodi, otvaraju prostor za stvarne, a zapravo “izmaštane” situacije koje nam pružaju mogućnost, ali samo mogućnost za ulazak u komunikaciju i odnose s drugim ljudima kakve bismo mi željeli, istodobno stvarajući i vlastite nuspojave, odnosno mehanizme koji nam postaju imanentni i koji nam u stvarnosti priječe upravo takvu, poželjnu komunikaciju te dovode do još veće usamljenosti… Izlaz? Potražite ga na Zapadnom kolodvoru, u Teatru Exit…

Izravno s uspješnog gostovanja u Berlinu “doletio” je zagrebački Teatar EXIT sa sjajnom predstavom Zapadni kolodvor(…) U njoj, izuzevši glas s razglasa koji u dva navrata najavljuje postaje vlakova, akteri ne izgovore ni jednu jedinu riječ. Riječi i nisu potrebne jer dvoje izvrsnih glumaca nizom mimika, gesta, povremenog mumljanja i iznimno tjelesno zahtjevnih pokreta uspješno dočaravaju sjetne priče životnih autsajdera kojima život nije namijenio glavni, već onaj sporedni, zapadni kolodvor. No njihova gluma toliko zaokuplja da ostaje dojam kako predstavi nije potrebna čak ni fabula(…)
Slavonski dom

Jeste li imali doživljaj koji je bio toliko lijep da ga niste nikome prepričali da ne biste pokvarili nešto u toj uspomeni? Zapadni kolodvor, premijerno izveden u Teatru Exit, djetinji je i razigran, a opet baletno precizno napravljen u suradnji glumaca Jelene Lopatić i Ozrena Grabarića(…) Život teče na Zapadnom kolodvoru, a oni misle da je drugdje(…) “Sva je sreća da imamo nezavisna kazališta, ovako nešto ne bi bilo moguće u javnima” – kazala je jedna dama poslije predstave(…) Trebalo je biti tamo, u tami i tišini, trebalo je punim plućima udisati glazbu Damira Šimunovića, šutjeti sa zatravljenom publikom i biti sretan, barem ta kratka dva sata, što imamo kazalište i glumce, školu (ADU) na kojoj predaje Ksenija Zec. E, i da… nadu koju su nam pružili – da može drukčije, strasnije, iskrenije, predanije(…)
Večernji list

Exit u periferijskom izduženju Ilice s ponosom predstavlja kazalište bez konvencijskog make-upa koji će ga preobličiti u “svekoliko kulturno dobro”. Odricanjem specijalnih efekata glumačkog ansambla, orkestralnih tema, bujne scenografije “Exit Ltd.” producira golotinju kazališnog užitka kao testni glumački podij za provjeru krajnjih iluzionističkih mogućnosti(…)
Klaunska predstava na Zapadnom kolodvoru nije bučno dinamična kao neke Exitove uspješnice, ona ne nasmijava bez tjeskobe i ne potiče na raskalašeni pljesak. Publika sudjeluje u naporu kojom se nijemi glumci izražavaju, a rasterećuju je neočekivana rješenja s učinkom mađioničarskog trika. “To je nemoguće!” – uzviknula je djevojčica ispred mene, iznenađena jednom scenom. Pa, ako tražite “Izlaz” iz vlastite samoće, posjetite Zapadni kolodvor u Exitu. Možda vas iznenadi i sretnim krajem, makar u metafori.
Film.mag