SJEVEROISTOK - gostovanje | Teatar EXIT

Teatar EXIT

SJEVEROISTOK – gostovanje

SJEVEROISTOK – gostovanje

Beo Art 2015 i Bitef Teatar, Beograd

 

Tekst: Torsten Buchsteiner

Režija: Jana Maričić

Igraju: Katarina Žutić, Jovana Gavrilović, Milica Janevski

Scena: Jasmina Holbus

Kostimi: Adrijana Pajić

Glazba: Božidar Obradinović

Prijevod: Milica Perić

Fotografije: Nenad Šugić

Producent: Boris Mišković

Produkcija: Beo Art 2015 i Bitef Teatar


Komad je nastao po istinitim svjedočenjima preživjelih u talačkoj krizi u Moskvi 2002. godine,  kada je grupa čečenskih terorista upala u jedno kazalište i zahtijevala od Rusa da povuku svoje trupe iz mjesta Groznog.

Čečenka, Ruskinja iz publike i Letonka koja je spašavala žrtve, iznose svoja potresna sjećanja i ponovno ih proživljavaju.

Ove priče kreiramo suptilnim kazališnim jezikom, inzistirajući na istinitosti i tananosti ljudskih osjećaja, a ne na političkom kontekstu događaja. Terorizam je suviše važna i prisutna pojava da bismo ga samo površno osuđivali – mi priznajemo njegovu prisutnost na cijelom planetu i bavimo se složenim mehanizmima straha.

”Tema suvremene drame Sjeveroistok Torstena Buchsteinera, čije su sudionice također isključivo žene, s druge strane je prodorno aktualna. Komad ima dokumentarističku osnovu – bavi se događajima koji su se odigrali 2002. godine u moskovskom kazalištu Dubrovka. Da podsjetimo, grupa naoružanih Čečena je tada upala na izvođenje mjuzikla Sjeveroistok i za taoce uzela gledatelje i sudionike predstave. Buchsteinerovu dramu čine uglavnom monološke, fragmentarne i osobne ispovijesti triju žena koje su bile te večeri u kazalištu; Ruskinje, Letonke i Čečenke. Iz različitih uglova se pripovijedaju užasi rata i terorizma, bolne posljedice neprekidnih lanaca činjenja nasilja, potpuni gubitak dostojanstva. Ipak, tekstu fali univerzalnijeg tumačenja problema terorizma, naprimjer filozofskog sagledavanja političkih mehanizama, koji bi mu dali višeslojnost. U ovom obliku on se uglavnom svodi na izazivanje emotivne reakcije gledatelja povodom krvoprolića i bezumlja rata. Redateljica Jana Maričić jasno vodi scensku radnju. Pred nama se nižu dramatični prizori, izgrađeni na spoju snažne igre glumica, upečatljivih sukoba između svjetla i mraka i uznemirujućih minimalističkih zvukova (glazba Božidara Obradinovića). Scena je svedeno, stilizirano i elegantno dizajnirana. Par stolica, neonska svjetla i prozirna platna u pozadini, iza kojih se glumice avetinjski pojavljuju, označavaju prostor događanja radnje, konkretan, ali i univerzalan (scena Jasmina Holbus, kostimi Adrijana Pajić). Predstava je upečatljiva u pogledu transfera doživljaja ratnih užasa. Glumice Katarina Žutić (Ruskinja), Milica Janevski (Letonka) i Jovana Gavrilović (Čečenka) su psihološki vjerodostojno oživjele različite strane patnji žrtava rata. Izazvale su osjećaj muke i tjeskobe povodom beskrajnih posljedica zvjerstava počinjenih na bojnim poljima. Imajući u vidu situaciju na polju globalne politike, antiratne teme u kazalištu su alarmantno važne. Očigledna je potreba za stalnim podsjećanjem na posljedice destruktivnih politika u čijoj osnovi se nalaze financijski interesi, a ne ideološka uvjerenja koja se formalno nameću. Neophodno je neprestano isticanje da u ratovima nema pobjednika, povijest  ratovanja je ostavljala za sobom samo gubitnike.”

Ana Tasić, Politika

Centar za postavke privatnosti

Google Analytics

Ne želim praćenje mojih aktivnosti na stranici.
Isključite kako bi onemogućili GA kolačiće.
Ukoliko ste dali pristanak na Demografsko i interesno praćenje korištenja stranice ovaj kolačić će vam biti serviran.

_ga