PLUĆA | Teatar EXIT

Teatar EXIT

PLUĆA

21.02.2025., Petak 20:00
Teatar EXIT (Ilica 208)
KUPI ULAZNICU / BUY TICKET

pola-b1_preview-final-smanjeni
Tekst:
Duncan Macmillan
Režija: Aida Bukvić
 
Igraju: Jadranka Đokić i Amar Bukvić
__________________________________________________ 

Prijevod:
Lada Silađin
Scenografija: Miljenko Sekulić

Kostimi: Danijela Gotal Grgurač

Glazba:
Willem Miličević

Oblikovanje svjetla: Marino Frankola

Fotografije: Miroslav Arbutina – Arbe

Dizajn propagandnog materijala: Marin Mimica i Bojan Kanižaj

Majstor svjetla: Dragan Micić/Aleksandar Franjić

Majstor tona: Luka Gabrić/Ivan Mihić
 
Organizacija, promocija i prodaja: Vedrana Reberšak, Gordana Miličević i Mirela Lautar/ Marijana Barišić, Lorena Podić, Alen Pahić i Jelena Jelić
 
Producenti: Teatar EXIT i Dom kulture Kristalna kocka vedrine, Gradsko kazalište Sisak
 
Umjetnički ravnatelj Teatra EXIT: Matko Raguž
 
Ravnateljica Doma kulture KKV, Gradsko kazalište Sisak: Valentina Ivanković Pelikan

Koprodukcija Teatra EXIT i Gradskog kazališta Sisak
 
 
Premijera u GK Sisak: 21.11. 2016.

Premijera u Teatru EXIT:
26.11. 2016.
 
Trajanje predstave: 80 minuta

Mladi, obrazovani i ekološki osviješteni.
Recikliraju, gledaju dokumentarce i art filmove, čitaju knjige o pravim stvarima, voze se biciklima i kupuju od onih koji ne izrabljuju. Ali, voze se i automobilima, kupaju u kadi i ponekad ostave vodu da curi bez prave potrebe.

Može li se imati dijete i istovremeno biti ekološki osviješten, tek je jedna od dvojbi koja će se pojaviti kada jednoga popodneva On „predloži dijete“. A Ona se previše brine, previše razmišlja i ima veliku, zaista veliku potrebu razgovarati o svemu, razmotriti stvari, jer sve učinjeno mora biti i dobro promišljeno.

Pluća su duhovit, emotivan, ponekad i brutalno iskren mentalni slalom generacije kojoj je propitivanje imperativ, a nesigurnost odavno postala stil življenja. Slalom prepun sumnji, strahova i potrebe za bliskošću u kojem se neka vrata promaše, na nekima se izgubi previše vremena, dok se neka zahvate baš onako kako treba, u pravom trenutku, na pravom mjestu, kada se ipak dogodi Život.

Aida Bukvić, redateljica

9. FESTIVAL REGIONALNIH KAZALIŠTA ”PROLOG”, 2016.

Predstava PLUĆA – nagrada za najbolju predstavu u cjelini

 

20. TEATAR FEST ”PETAR KOČIĆ”, BANJA LUKA, BiH, 2017.

Jadranka Đokić – nagrada za najbolju žensku ulogu

 

NOMINACIJE ZA NAGRADU HRVATSKOG GLUMIŠTA, 2017.

Aida Bukvić – za najbolje redateljsko ostvarenje, drama

Jadranka Đokić – za najbolju glavnu žensku ulogu

 

18. FESTIVAL PUČKOG TEATRA, GRAD GROBNIK, 2018.

Aida Bukvić – nagrada za najbolje redateljsko ostvarenje

Jadranka Đokić – nagrada za najbolju glavnu žensku ulogu

 

20. TEATAR FEST DOBOJ, BiH, 2019.

Jadranka Đokić – nagrada za najbolju glumicu

 

XVIII. TKT FEST U TUZLI, BiH, 2020. 

Predstava PLUĆA – nagrada za najbolju predstavu prema ocjenama publike (ukupna ocjena = 4,88)

 

17. MEĐUNARODNI FESTIVAL GLUMCA U NIKŠIĆU, CRNA GORA, 2021.

Jadranka Đokić – Grand Prix za najbolju glavnu žensku ulogu

 

PLUĆA NA JAKIM PLEĆIMA DVOJE GLUMACA

”Oni su obrazovani, štoviše ona je pred obranom doktorata, oni čitaju knjige, gledaju dokumentarne filmove, putuju, brinu se o okolišu… Bomba pada u njihov život kada on spomene dijete. U majstorski napisanim dijalozima tada se razotkriva sva histeričnost naše sadašnjosti, otkrivaju problemi koje radimo ni iz čega, iz mirnog života bujaju strahovi. Jesmo li postali toliko sebični da svoj uređeni život ne želimo “ unerediti” djetetom?, pitanje je koje nimalo skriveno nameće autor. Uloge tumače Jadranka Đokić i Amar Bukvić, glumci koji su odavno dokazali svoju prednost kada treba odgovoriti na najveće teatarske izazove”.  

‘Pluća’ je režirala Aida Bukvić, doslovno stavljajući sve na ramena svojih glumaca, uz sjajno rješenje kraja predstave, gdje u svega nekoliko scena (iako bi skica za scenu bilo možda i bolja definicija) u kojima roditelji gledaju svoje dijete pokazuje kako strelovito prolazi ljudski život.”

“Jadranka Đokić u ‘Plućima’ je odigrala ne samo odličnu ulogu već i briljantnu glumačku minijaturu spavanja, koja će se dugo pamtiti.”

Bojana Radović, Večernji list

____________________________________________________________________________________

SUSRET INTIMNOSTI I PARANOIDNE DEMOKRACIJE

“Jadranka Đokić igra senzibilniju, vehementniju i verbalniju polovicu para, otvoreniju sučeljavanju s vlastitim emocijama i strahovima, ali i sklonu osjećaju potonuća prilikom »slamanja valova« životnih izazova. Čistoća, predanost, ranjivost, povjerljivost i otvorenost njezina lica nose nas predstavom zadivljujućom prisnošću, otvarajući za gledatelje pravu glumačku studiju ljubavne intimnosti.” 

Amar Bukvić emocionalno je na sceni zatvoreniji od Jadranke Đokić, ali i to je upravo vrlina njegove glume u ovoj roli, jer glumački obuhvaća kompleksna stanja osobnog krzmanja, zbunjenosti, nesigurnosti, oklijevanja, nesnalaženja – česta među muškarcima (i ženama), ali vrlo rijetko scenski adresirana.
Amar Bukvić ima i vrlo precizan humorni tajming, odlično se nadopunjujući s Jadrankom Đokić. Oboje glumaca donose pred publiku autentičan rad na međusobnom približavanju likova i oboje se zavlače pod kožu gledatelja.

Nataša Govedić, Novi list

____________________________________________________________________________________

ŽELJA ZA DJETETOM OTVARA AMBIS STREPNJI I STRAHOVA

”Tečna je i gluma dvoje protagonista. Posebno se istakla Jadranka Đokić kojoj je ova uloga u Exitu jedna od najboljih u karijeri.”

“Đokić bez poteškoća ulazi u lik i donosi sve emocije, unutarnja previranja, slabost, ludilo i ranjivost kroz koje prolazi moderna mlada žena suočena s teškim životnim odlukama. Njena gluma bila je toliko iskrena da je publika na trenutke pustila i pokoju suzu”.  

Mia Mitrović, Express

____________________________________________________________________________________

O NEPOTREBNIM NEUROZAMA

”Redateljica je veoma duboko uronila u kompleksnost dramatičareve teme, pomno je iščitala sa svih strana i asocijativnim redateljskim rješenjima obogatila te ponudila zanimljivu predstavu uvjerljive poruke i bez egzibicionističkih redateljskih eksperimenata”.

“Jadranka Đokić je nakon dugo vremena opet progovorila cijelim bićem, nudila ozbiljna pitanja i sadržaj osobe koja se želi jednako dokazati kao žena koja zna što hoće i koja ne odustaje od svojih emocija, stavova, snova i ljubavi. Radila je to precizno, istančanim emocijama i nijansiranim mislima u kojima je bilo dovoljno kreativne uvjerljivosti. U tome ju je podupirao, nadopunjavao i glumačkom suigrom obogaćivao partner Bukvić, koji je u pravom trenutku svoju glumačku osobnost znao partnerski podložiti i istodobno se nadigravati u točnom rastvaranju sadržaja, koji su cijelu predstavu uobličavali u veoma uspjelu kazališnu cjelinu.”

 Andrija Tunjić, Vijenac

 

____________________________________________________________________________________

IZMEĐU KOREKTNOSTI I OSJEĆAJA

”U vrlo promišljenoj redateljskoj viziji preciznog ritma i delikatnog balansiranja između ozbiljnog i smiješnog Aide Bukvić s vrhunskim glumačkim izvedbama Jadranke Đokić i Amara Bukvića Pluća se ostvaruju kao punokrvna drama dvoje zanimljivih pojedinaca kojih se životi lome pod teretom nekritički prihvaćenih normi korektnosti generacije koja počinje graditi svijet i društvo na temeljima neke nove pravednosti. Takvom interpretacijom Macmillanovog teksta ova je zagrebačko-sisačka koprodukcija još jedan značajan doprinos visokim standardima koji vladaju na Exitovoj pozornici”.

Tomislav Kurelec, Kazalište.hr

____________________________________________________________________________________

O DISANJU – ”PLUĆA”

“Dijalog je nezaustavljiv, izmjene scena su brze, tempo ne zastajkuje. Kostimske, scenografske i svjetlosne promjene su minimalne, glazbena ojačanja malobrojna i malne neprimjetna, no prigušenost rečenoga itekako je djelotvorna. Sažimanje, međutim, ne osiromašuje, nego nudi puno, pravo kazalište koje pametno, promišljeno i s osjećajem igra svim raspoloživim oruđima, koristeći, dakako, i najkazališnije sredstvo izražajne komunikacije i čarolije, stilizaciju realnosti, odnosno spremnost publike da prepozna i dogradi naznačeno.

“Uz ustrajno inzistiranje na tihom dinamizmu i iznimno vješto, a posve nenametljivo izbjegavanje gubljenje vremena, cjelina ponajprije zrači nježnošću, blagošću, toplinom, mekoćom koja može razgaliti, dirnuti, ganuti, bez tipičnih manipulacijskih poteza.”

Janko Heidl, Mixer.hr

____________________________________________________________________________________

PUNIM ”PLUĆIMA” ZAVRŠENA 12. SEZONA KA KULTURE U TUČEPSKIM ZASEOCIMA

”Jadranka pršti od emocija i energije, smije se, viče, plače…, dok je Amar donekle suzdržaniji, pokušava smirivati strasti, ali i on ima svoje trenutke ”pucanja” – emotivna ispadanja.”

“Toliko su uvjerljivi da se sve doima uistinu stvarno, a ne predstavom.”

Zadnjih desetak minuta predstave (jer ipak je to predstava – i to kakva) pola ljudskog života ”protrči” filmskom brzinom – od rođenja djeteta, njegova odrastanja i roditeljske zabrinutosti, do smrti i malog stabla, a sve odigrano bez suvišnih scenskih zahvata – samo riječju i gestom. Naprosto sjajno, a publika u Mravičićima kao da je izgubila osjećaj za mjeru plješćući, plješćući i plješćući. Bravo!”  

J.L. Makarska Post

____________________________________________________________________________________

DVOJE VRHUNSKIH GLUMACA IZMEĐU CINIZMA I OSJEĆAJNOSTI

”Ova predstava bila je i povratak Jadranke Đokić u njen grad, na pozornicu na kojoj je započela uspješnu karijeru, a upravo u ovom komadu preksinoć je dobila priliku da se razmaše i zablista, ali jednako uspješan bi0 je i Amar Bukvić i bilo bi nepošteno reći tko je od njih dvoje bolji. Iako tako izgleda u početku, Pluća nisu oda ciničnom nihilizmu, nego pohvala osjećajnosti koju prati prikriveni moralizam i sasvim malo patosa, ali to treba shvatiti u najboljem smislu jer je sve pažljivo dozirano. Dok prvi dio izgleda kao jedna dugačka stilska vježba u glumačkom cinizmu, drugi dio pokazuje svu raskoš glumačkih talenata dvoje glumaca što je prepoznala i publika koja je do kraja napunila gledalište i aplauzom nagradila glumce.”

Mladen Radić, Glas Istre

____________________________________________________________________________________

DUNCAN MACMILLAN – PLUĆA: ”HOĆEŠ REĆI DA SU LJUDI PREGLUPI DA BI IMALI DJECU?”

Dobrodošlo osvježenje na Splitskome ljetu – predstava Teatra Exit donosi stotine pitanja i odgovora o okolišu, roditeljstvu, opsesivnosti i ljubavi.

”U Plućima postoji samo jedan dio koji je podložan zabuni i metaforičkim shvaćanjima – naslov. Za divno čudo, Macmillanov scenarij i odmjerena i prilagođena verzija Aide Bukvić imaju ono što mnogim današnjim predstavama kronično nedostaje – pamtljivu radnju. Bez velikih komplikacija, scenskih efekata i vojske glumaca, na sceni je samo par koji muči pitanje: imati ili ne imati djecu? Njih dvoje su prirodnjaci, ekološki osviješteni pojedinci koji recikliraju, bicikliraju i trude se živjeti život punim plućima, ne uništavajući pritom svoj planet. Paranoično su zabrinuti zbog količine ugljikova dioksida u zraku, zbog čega na trenutke ozbiljno odvaguju između sađenja šuma i odgoja djeteta koje će proizvesti deponij pelena.

Kad se radnja tako pojednostavi, i naslov dobije svoj smisao, nimalo postmodernistički nametljiv i neuhvatljiv – mladi par samo želi disati u svom mikrosvijetu ne zagađujući makrosvijet, kako smećem, tako i pogrešnim odlukama.”


Magdalena Mrčela, Dalmacija danas

____________________________________________________________________________________

KAZALIŠNI DRAGULJ KOJI ČAK I TEŠKE EGZISTENCIJALNE KRIZE ČINI LAKŠE PODNOŠLJIVIMA DIRNUT ĆE I NAJHLADNIJA SRCA

”Nakon svake odgledane predstave Teatra Exit iznenadimo se koliko jednostavnost može biti efektna. Samo dvoje glumaca, čisti režijski minimalizam, svakodnevna, univerzalna ljudska priča – moglo bi se učiniti prejednostavnim receptom za stvaranje kazališnog hita, no „Pluća“ su dokaz da je ono jednostavno ponekad najučinkovitije. (…) 

Duhovit, emotivan i na trenutke zastrašujuće iskren komad, „Pluća“ su predstava koja će vas iznenaditi svojom slojevitošću. Općenito od Exitovih produkcija očekujemo crnohumorne satire i humoristične komade nakon kojih se sjajno osjećamo, no ova drama nudi puno dublji doživljaj. Ona je beskrajno šarmantna i pronicljiva, da bi u samo jednom trenu postala teška, depresivna i tužna.

To stalno izmijenjivanje sreće i tuge, boli i užitka, u samo sat i 20 minuta priuštit će vam emocionalni slalom koji bi iz tračnica potencijalno mogao izbaciti i one najiskusnije kazališne gledatelje. 

Nepredvidljiva kao život, brutalno direktna i iskričava, „Pluća“ su prava kazališna poslastica koja će dotaknuti i najhladnija srca.

Odlični Jadranka Đokić i Amar Bukvić zajedno na pozornici čine savršenu cjelinu. Ona se trudi biti racionalna, ali zapravo je pomalo histerična, a on je šarmantan, ali nesiguran. Uvjerljivi kao par i kao pojedinci, udahnuli su Njemu i Njoj život i karaktere. Na trenutke iritantni, zbunjeni i djetinjasti, malo će vas iživcirati, ali onda ponovno osvojiti činjenicom da smo svi mi baš takvi spojevi iracionalnih emocija koje pokušavamo dovesti u red. Nekad lakše, a nekad teže.

Ova predstava igra već više od tri godine, a sudeći po reakcijama publike i po vrlo snažnom dojmu koji je na nas ostavila, predviđamo joj još dugu karijeru. „Pluća“ su samozatajni hit, kazališni dragulj koji se ne treba oglašavati na svakom plakatu u gradu da bi bio zamijećen i posjećen.

Ines Mihić (Dnevnik.hr)

Centar za postavke privatnosti

Google Analytics

Ne želim praćenje mojih aktivnosti na stranici.
Isključite kako bi onemogućili GA kolačiće.
Ukoliko ste dali pristanak na Demografsko i interesno praćenje korištenja stranice ovaj kolačić će vam biti serviran.

_ga