PAS, ŽENA, MUŠKARAC
Tekst | Sibylle Berg |
Režija | Zijah A. Sokolović |
Igraju | Olga Pakalović, Krešimir Mikić, Dražen Šivak |
Koreografija | Ksenija Zec |
Glazba | Tamara Obrovac |
Prijevod teksta | Selma Sokolović |
Lektura | Đurđa Škavić |
Kostimografija | Tonči Vladislavić |
Frizerka | Ivana Talan |
Koordinacija | Tajna Peršić |
Dizajn svjetla | Tomislav Baotić |
Majstor svjetla | Tomislav Baotić |
Asistent majstora svjetla | Janko Popović |
Glazbeni suradnik i majstor tona | Nebojša Paunković |
Fotografije i dizajn promotivnog materijala | Sanja Prnjak |
Prodaja | Jelena Kirin |
Promocija i organizacija | Maja Jurić |
Exitovci | Simona Dimitrov Palatinuš i Judita Franković |
Umjetnički ravnatelj Teatra EXIT | Matko Raguž |
Premijera 1.03.2004.
Kad si sam u svom stanu možeš se baviti svojim mislima, možeš činiti greške, a da te ne kritiziraju ili preziru. Kada je usamljen, čovjeku se čini da je otvoreniji za druge ljude. Imamo iluziju da srećemo ljude, ali mi u njima zapravo vidimo ono što tražimo kod sebe. I kada se dvoje ljudi zaista uspije sresti, kada između njih postoji neki prostor, oni se nisu u stanju potpuno otvoriti zato što uvijek tražimo i srećemo sami sebe, ne možemo se odvojiti od usamljenosti. A tu je onda i strah od kretanja u novi život, okretanja novog lista; oni javljaju strah, kod njih se javlja strah od napuštanja starih navika.
Sve što čovjek ne može prepoznati ili razumjeti plaši ga. A to onda kod njega stvara agresiju.
Nijedna metoda nije garancija protiv usamljenosti. Metode nemaju posljedicu ukidanja usamljenosti, već smanjenja straha, straha od samoće. I samo tada se možemo odnositi prema drugima s uzajamnim poštovanjem. Znači, kada u drugome ne vidimo to što tražimo, nego ono što jest, tek tada će ljudi moći naučiti razgovarati normalno i biti ravnopravni u razgovoru.
Zijah A. Sokolović
ŽENA: Jesi li sanjao ikad o velikoj ljubavi?
MUŠKARAC: San je izgledao kao ti.
ŽENA: A u stvarnosti?
MUŠKARAC: Ah, razgovarajmo o nečem drugom.
ŽENA: Hajde, reci. Neću se uvrijediti.
MUŠKARAC: Onda, dobro, dakle uvijek sam mislio na neki Claudia Schiffer-tip.
ŽENA: Aha.
MUŠKARAC: Sad si uvrijeđena?
ŽENA: Uopće ne. Samo mi se više ne leži u krevetu.
NAGRADA HRVATSKOG GLUMIŠTA:
KREŠIMIR MIKIĆ – dobitnik Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju glavnu mušku ulogu
DANI SATIRE:
KREŠIMIR MIKIĆ – dobitnik nagrade Zlatni smijeh na 29. Danima satire
NOMINACIJE ZA NAGRADU HRVATSKOG GLUMIŠTA:
PAS, ŽENA, MUŠKARAC – za najbolju predstavu u cjelini
OLGA PAKALOVIĆ – za najbolju glavnu žensku ulogu
Glavna zvijezda produkcije je pas Krešimira Mikića koji s prvog mjesta top-liste najboljih pasa domaćeg kazališta skida Ljudevita Pjera Meničanina iz davne ZKM-ove predstave ČPGA. Nije to samo zasluga Mikića, glumca fizički osviještenog na način gotovo nespojiv s ostatkom hrvatskog glumišta, nego i samog teksta koji njegovu ulogu čini glavnom na više razina(…) inkantacije Tamare Obrovac dobivaju puni smisao, a predstava postaje posebnim mjestom trenutnog zagrebačkog repertoara(…) Olga Pakalović napravila vjerojatno svoju najbolju kazališnu ulogu.
Radio 101
Teatar Exit ove sezone doživljava ponovni uzlet i nakon deset godina postojanja potvrđuje se kao jedno od najkvalitetnijih i najzanimljivijih zagrebačkih kazališta, jedno od rijetkih koje ide ukorak s vremenom, bez straha od uprizorenja koja problematiziraju motive suvremene stvarnosti, na način koji je ujedno i na visokoj umjetničkoj razini i dopadljiv širem sloju publike(…) desila se još jedna sjajna predstava koja ima sve preduvjete da postane kazališnim hitom – Pas, žena, muškarac! Što reći nego – trk u Exit!
Slobodna Dalmacija
(…) odlične glumačke kreacije, napose Krešimira Mikića, koji je šarmantno ocrtao portret psa, svjedoka i komentatora ljubavnih nesporazuma (…) njihove susrete i rastanke prati iznimno efektna glazba Tamare Obrovac.
Vjesnik
EXIT briljirao s novom predstavom! Premijera predstave Pas, žena, muškarac u režiji Zijaha Sokolovića se održala 1. ožujka u dvorani Teatra Exit pred mnogobrojnom publikom koja je nakon predstave izašla što oduševljeno, što zamišljeno. Vjerujem da je predstava ostavila snažan dojam na sve prisutne te da su se mnogi uspjeli poistovjetiti s likovima iz predstave koje su efektno i dojmljivo oslikali Olga Pakalović, Dražen Šivak i Krešimir Mikić. U svakom slučaju, glumačka postava je bila pun pogodak jer su još jednom dokazali genijalnost svojih glumačkih sposobnosti.
www.O.N.A.hr