OČEVI I SINOVI | Teatar EXIT

Teatar EXIT

OČEVI I SINOVI

OČEVI I SINOVI

Autorski projektKsenije Zec i Saše Božića
U suradnji s izvođačimaPetrom Hrašćanec, Nikšom Butijerom, Matijom Čigirom, Damirom Klemenićem, Jerkom Marčićem
Scenograf i kostimografZdravka Ivandija
Asistentica kostimografaAna Paulić
GlazbaDamir Šimunović
Autor videoprojekcijaIvan Faktor
Suradnica za scenski pokretPetra Hrašćanec
Oblikovatelj rasvjeteSaša Božić
Majstor rasvjete i vođenje projekcijaMarino Frankola i Dragan Micić
Majstor tonaJoško Širinić, Nebojša Paunković, Damir Šimunović
FotografijaMaja Kljaić
Dizajn plakata i programske knjižiceBruketa i Žinić
Suradnici na projektuKarlo Gorup, Ida Cvek, Laura Buljan, Zrinka Šamija, Petra Kelvišer, Dominik Milanović, Tea Matanović, Iris Kranjčec, Emir Hadžović, Srđan Šarić, Miljenko Ričković
Organizacija, promocija i prodajaValentina Bastalec, Mirela Lautar, Vedrana Reberšak
Producent predstaveMatko Raguž
PremijeraTeatar EXIT, 8.03.2013.
Umjetnički ravnatelj Teatra EXITMatko Raguž
 

Predstava je sufinancirana sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport


ocevi-plakatUsput budi rečeno ovo nije “moja autobiografija”. Niti sam “u potrazi za svojim roditeljima”. Znam da biti nečije dijete podrazumijeva osjećaj gadljive familijarnosti, ali i određene, blago rečeno, zabranjene teme, ako je suditi prema mojoj obitelji. (J. Barnes: Nema razloga za strah).

Očevi i sinovi, kroz uzbudljivo preplitanje glume i plesa, vode nas na putovanje ka vlastitim sjećanjima. Predstava propituje  zanemarene, a opet društveno jako prisutne teme relacije muškog nasljeđa, simbolički ispitujući odnos Sina prema Ocu na sociološkoj i kulturalnoj razini.  Korpus zapadnjačke literature, umjetnosti i psihologije obično se temelji na relaciji oca i kćeri, majke i sina, te majke i kćeri, dok se odnos otac-sin prešućuje i podrazumijeva. Predodžba o nasljeđu očeva i sinova u predstavi  polazi od umrlih (djedova, pradjedova) do nerođenih (sinova i unuka), dok se uloga Oca širi na njegovu simboličku funkciju kao temelju sigurnosti, točke zabrane, institucije.

Urbane sredine naizgled negiraju odnos prema nasljeđu;  realni odnos  zamijenjen je odnosom spram Oca domovine, predsjednika, trenera, učitelja itd.  Upravo to podrazumijevanje prazna je šifra koju autori žele subvertirati. Očevi i sinovi kao osnovno polazište uspostavljaju  ljudsku potrebu za pletenjem vlastite memorije.

Zahvaljujemo se Panu na donaciji.

pan


Centar za postavke privatnosti

Google Analytics

Ne želim praćenje mojih aktivnosti na stranici.
Isključite kako bi onemogućili GA kolačiće.
Ukoliko ste dali pristanak na Demografsko i interesno praćenje korištenja stranice ovaj kolačić će vam biti serviran.

_ga