KVETCH

Tekst: Steven Berkoff

Režija i scena: Matko Raguž

Igraju: Slavica Knežević, Erna Rudnički, Ivan Simon, Vedran Komerički, Hrvoje Barišić

Prijevod: Darija Udovičić

Oblikovanje svjetla: Marino Frankola

Tehnička potpora, svjetlo i ton: Martin Miščin, Nebojša Paunković, Mislav Vinković

Radne fotografije: Tajana Grbić 

Dizajn propagandnog materijala: Tajana Grbić

Produkcija: Teatar EXIT

KVETCHanje = PRIGOVARanje, SERUCKanje, KENJKanje, GRINTanje,

ŽUGanje, NJURGanje, KVOCanje, JAMRanje, KUKanje…

Prvi “američki” komad jednog od najznačajnijih suvremenih britanskih autora dramskih tekstova, redatelja i glumaca Stevena Berkoffa, KVETCH je 1991. u Londonu proglašen ‘Komedijom godine’ u Evening Standardu. U ovoj satiričnoj komediji, premijerno izvedenoj u Los Angelesu 1986. s podnaslovom „Američka predstava o tjeskobi“, riječ KVETCH odnosi se na likove koji se žale na ljude koji ih okružuju i na neuroze koje ih muče.

KVETCH je priča o strahu. Studija o utjecaju tjeskobe na stalan i dosadan osjećaj pritiska i napetosti koji vam ne da mira. U središtu je priča o ljudima koji su navikli brinuti o svemu i nisu osobito zadovoljni niti sobom niti svojim životima, ispričana na način koji istovremeno spaja humor i gorčinu, cinizam i iskrenost. Komedija i komplikacije započinju kada prodavač tekstila Frank/Franjo dovodi svog nedavno rastavljenog kolegu Hala/Adija na večeru u svoj dom, gdje ih dočekuju nezadovoljna supruga Donna/Dona i krajnje neugodna punica.

Nizom komičnih situacija KVETCH nas vodi kroz strah i tjeskobu kao posljedicama načina današnjeg življenja, kao i život koji je posljedica naših strahova. Za mnoge od nas strah je težak problem. Zatrpani smo raznim problemima koji ne miruju i uvijek čekaju u redu da budu riješeni. Iskaču i zahtijevaju našu pozornost i pritiskaju nas, gnjave i dave dok im ne posvetimo odgovarajuću pažnju.

Dok razgovaramo s drugima, često paralelno sasvim drugačiji dijalog vodimo u sebi, nekada zato da nas vodi, nekada da nas štiti. Ono što u sebi izgovaramo je iskrenije i istinitije od onoga što javno govorimo. U ovom satiričnom komadu poznajemo se sa stvarnom naravi likova kroz ono što nerijetko ne čujemo, ili ne želimo čuti – njihove najdublje, najiskrenije i u konačnici najduhovitije misli. Kada bi barem uvijek mogli govoriti te misli: koliko istinitija i iskrenija bi bila komunikacija između nas.

Svi živimo u sjeni straha. Strah nas često tjera da se skrivamo čak i pred najbližima.

Ovaj komad je posvećen onima koji se boje. 

Trajanje predstave: 90 minuta