GLUMAC… JE GLUMAC… JE GLUMAC
Predstava koju se igra 34 godine
Pedstava koja se ponavljala preko 1500 puta
Predstava koju je igralo 15 glumaca na 5 jezika u 20 zemalja svijeta
Predstava koja je premijerno izvedena u Beču, Parizu, Varšavi, Londonu, New Yorku, Sidneyu, Berlinu, Stuttgartu i Trstu!
Predstava koja je premijerno izvedena 30. ožujka 1978. u Sarajevu, na MESS-u
Glumac… je glumac… je glumac Zijaha A. Sokolovića
Zijah je (…) Zijah je (…) Zijah je jedinstveni glumački fenomen u kojemu su se osoba i glumac spojili u jedno histrionsko lice te čovjek ne zna tko koga glumi: glumac Zijaha ili Zijah glumca. Laurence Olivier bi rekao: “Zareži glumca ispod glumca, opet ćeš naći glumca.”
Zijah Sokolović, igrajući godinama svoje monodrame Glumac… je glumac… je glumac, CABAres, CABArei i Kobajagi donijela me roda, igrajući svoje monoglume utjelovio je svojevrsni teatar jednog glumca koji je i autor, i redatelj, i glumac i publika. I kada publiku dovede iz gledališta na pozornicu igrajući s njima poneku zadanu scenu, on se sam pretvara u tu svoju publiku i zajedno se s publikom smije publici na sceni i u gledalištu. Iz sebe samoga kreirao je svoj teatar i reducirao teatar na sebe sama. Nije to teatar glumca kojemu autor piše tekst, scenograf pravi scenografiju, redatelj režira mizanscen, kompozitor komponira glazbu. Ne, to je, rekao bih, jedinstven slučaj teatra u kojemu je glumac sve, u kojemu glumac postaje autor-glumac. Postoji najsažetija Kottova formulacija predstave: “Predstava je susret glumca s publikom.”
Taj Zijahov susret s publikom bez piščevog i redateljskog posredništva toliko je stvaran i neposredan te nije čudo da nailazi na toliki odaziv publike, na užitak što ga publika doživljava u susretu sa Zijahom i glumcem. Nije čudo to čudo od tisuća repriza u toj nevjerojatnoj simbiozi publike i glumca. Kao što publika hrli na Zijahove predstave, tako i Zijah neumorno putuje iz grada u grad ususret novoj i novoj publici kao glumački osvajač publike, kao glumački Don Juan, predajući se cijelim svojim bićem osvajanju publike, da bi putovao ususret novoj publici. U kazalištu Zijaha naći ćete elemente drame, komedije, parodije, grubog humora, apsurda i zafrkancije.
Tekst napisao gospodin Pero Kvrgić
Malo remek-djelo(…) kazališna rapsodija(…)
TAGESSPIEGEL, BERLIN
Briljantna, suptilna, zbunjujuća. Glumac(…) je glumac je jedinstvena, izuzetna, a zarazna predstava.
BERLINER MORGENPOST, BERLIN
Na način bogat duhom, zabavan, trajan i zarazan, ovdje se dokumentira kazališna manija.
SÜDOST TAGESPOST, GRAZ
Poput ukrotitelja drži gledatelje na uzdi(…) bravurozna sinteza intelekta i kazališne čulnosti.
VORARLBERGER NACHRICHTEN, BERN
To je pomalo shizofreničan zadatak: glumiti, a odmah zatim o tome pričati(…) to je sigurno jedno od najinteligentnijih i najduhovitijih kazališnih ostvarenja.
FALTER, BEČ
Sve dobro promišljeno, s inteligentnom pažnjom isprobano i prerađeno. Ovakvu predstavu rijetko vidimo na našim pozornicama.
NEUE ZEIT STEIRMARK, GRAZ
Ono što drži uspravnim na pozornici je san, strast, mogućnost da na pozornici stvori čovjeka. Komad, koji bi mogao za gledatelje i glumce postati droga.
NORDBAYRISCHE ZEITUNG, INSBRUCK
Istinski dragulj, ovaj zbunjujući monolog Zijaha Sokolovića hitno klizi po sočnim padinama najčišćeg ludila.
LA CROIX, PARIZ
Divna je bila ta večer, jer je bila puna iscrpljujućih utisaka. To je bila bomba, a tko nije vidio, neka(…)
TORUN, POLJSKA
Avantura kroz meandre umjetničke psihe i borbe čovjeka – umjetnika sa stvarnošću(…)
VARŠAVA, POLJSKA
(…) sposoban da oživi i ocrta lik na način koji odavno nije viđen.
PEOPLE DOWNTOWN, LOUISVILLE
(…) puštajući publiku da se pita kako je uopće mogla biti tako bezosjećajna da se smije nečemu tako duboko dirljivom.
TASMANIJA, TASMANIJA
(…) drugo što treba znati, je to da se on očito ne šali.
THE AGE, MELBOURNE
Na prividno kontradiktorne načine, glumac pokazuje vlast nad nama, samim činom odricanja takve vlasti. Jedinstvena i izuzetna predstava.
THE AUSTRALIAN, MELBOURNE
Jer upravo to i jest ideja autora komada Zijaha A. Sokolovića: kazalište više nema novaca za scenografiju. I što sad? Mora se osloniti na maštu gledatelja. A gledatelj je itekako ima!
BERLINER MORGENPOST, BERLIN
Smijao sam se dok je on lakrdijao, čitao bukvicu i zurio. Bilo je to kao da je čovjek uhvaćen u zamku, jer je zatvoren u istu sobu s luđakom, ali koji točno zna što radi, kome je svaki pokret i izraz savršeno kontroliran.
NATIONAL TIME ON SUNDAY, SIDNEY






