FEŠTA

INTERAKTIVNA PREDSTAVA KOJA PROPITUJE POZNATE STEREOTIPE - Ova inovativna i interaktivna predstava neprestano angažira publiku, čime ona postaje njezinim aktivnim sudionikom, a ovacije po završetku izvedbe svjedok su uspješnosti ove komedije.

Tea Schmidichen (Kazalište.hr)

Gledamo gradnju jednoga odnosa od njegovih početaka, slatke zaljubljenosti i senzualne privrženosti do trzavica i demistifikacije obiteljskih tajni. Josip i Josipa predložak su (možda malo karikiran, ali svakako autentičan) današnjih bračnih parova. U njima se, barem u tragovima, nalazi većina današnjih supružnika koji proživljavaju svoje radosti, ali i samoće udvoje. Njihov odnos svjedoči o tome što se dogodi nakon vjenčanja, bjeline, cvijeća, čestitki i pozdrava, u trenutku kada svadbena glazba utihne, a stvarni život i odluke preuzmu život. (…) Zagrebačka „Fešta“ dobro je nasmijala sve parove u kazalištu i podsjetila ih na važnost njegovanja brakova i veza, a sve ostale koji svoju „bolju polovicu“ još nisu pronašli na dobre i loše strane suživota s voljenom osobom. Budući da je tekst započeo izrekom jednoga francuskoga književnika, završimo ga rečenicom princeze iz „grada ljubavi“, Marguerite de Valois, rečenicom u kojoj je sadržana i predstava, i ljubav, i život: „Ljubav oslabljuje jake, a jača slabe; budale čini mudrima, a mudrace budalama; pali strasti, gasi razum; jednom riječju, preokreće sve naopako.“

Marina Mađarević (Virovitica.net)

Josipa Anković utjelovljuje svoju imenjakinju nepretenciozno, moćno i sa savršenim osjećajem za mjeru. Naime, Anković oblikuje mnoštvo stereotipa o ženama u motiviranu glumačku igru pri čemu ne odlazi u karikaturu, nego prikazuje punokrvnu i dinamičnu ženu rastrganu između želja i snova, očekivanja, ali i životnih zbivanja i prevrata. Izvrsnim govorom tijela, ali i mimikom i glasom glumica nijansira emotivna stanja i izvanjska raspoloženja vješto balansirajući između humora i karikature, iskrenosti i ironije. (... )Svog je imenjaka Josip Ledina utjelovio također snažno i punokrvno, intuitivno osjećajući granicu humora i karikiranja. Stasit i korpulentan, moglo bi se reći da se glumac uklapa u stereotipnu sliku kršnoga Dalmatinca. No, svojim glumačkim umijećem Ledina je svome scenskom imenjaku podario nijanse koje ocrtavaju prostodušan, a snažan karakter. Od glasnog i gorostasnog na početku, do slomljenog i tihog pred kraj predstave – s dubinskim razlozima ishitrenih reakcija i emotivnom prazninom, Josipov lik doživljava transformaciju, a Josip Ledina pokazuje glumačko umijeće igrajući okvire u koje se mora uklopiti, probleme u koje ga dovodi vlastita narav, ali i pokušaje da bude sve ono što se od njega očekuje, što na kraju rezultira potpunim raspadom.

Andrea Divić (Cro-kultura.com)