Autorski projekt (tekst i režija) Josipe Anković i Josipa Ledine

Igraju: Josipa Anković i Josip Ledina

Kostimografija i scenografija: Petra Gulišija

Umjetnička savjetnica na projektu: Anica Tomić

Fotografija i video: Hrvoje Zalukar

Montaža video spota: Filip Borelli

Dizajn propagandnog materijala: Neno Mikulić

Oblikovanje svjetla: Domagoj Klasić

Oblikovanje tona: Nebojša Paunković

Scena i tehnička podrška: Martin Miščin

Garderoba i rekvizita: Anita Medija

Organizacija, promidžba i prodaja: Anita Čendeš

Računovodstvo: Mirela Lautar

Umjetnički ravnatelj Teatra EXIT: Matko Raguž

Praizvedba: 28.11.2020. u Teatru EXIT

Premijera: 4.7.2021. u Muzeju za umjetnost i obrt

Predstava je nastala u suradnji s Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu. 

Zahvaljujemo Ozrenu Prohiću, Krešimiru Dolenčiću, Petru Graši, Marti Tutiš, Jeleni Kovačić, Anji Grabovac i Jeleni Veljači.

Josipa i Josip mladi su, dobrostojeći bračni par, godina je 2025., na fešti pod maskama, onim istim maskama koje su zbog epidemioloških mjera bile obavezne 2020. na njihovu tadašnjem vjenčanju; sada se slavi njihova peta godišnjica braka. Gosti te fešte upravo su gledatelji koji, već samim ulaskom u kazalište, postaju njihovi prijatelji, rođaci, kumovi, poznanici ili poslovni partneri, jer ovu predstavu publika nije došla samo gledati, došla je u njoj sudjelovati. Crveni tepih je postavljen, fotoaparati su uključeni i svi postaju dio njihovog novog obiteljskog albuma.

Prisjećajući se svojih ljubavnih početaka Josipa i Josip vode nas kroz kratku povijest svojega odnosa, prepunog uspona i padova. Ništa ne žele sakriti, svaku sitnicu svojeg odnosa podijelit će bez imalo rezerve. Pričajući svoju priču upadaju u najrazličitije, ali vrlo prepoznatljive zamke zajedničkog života, no onu najveću zamku postavit će jedno drugome upravo pred nama. Ismijavajući naše ljubavne, bračne i rodne odnose Fešta rastvara brojne stereotipe kojih često nismo ni svjesni, ali svoju kritičku oštricu usmjerava i na društvo koje jedino priznaje zakon braće i kumova.

Predstava ne propituje samo odnos mladog bračnog para, nego i odnos glumca i publike. Neprestano uključujući publiku u scenska događanja, vješto balansira na granici iluzije i stvarnosti i pretvara se u punokrvan događaj.

_______________________________________________________________________________

Josipa Anković rođena je 1995. u Splitu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Metkoviću. Diplomirala je glumu na ADU u Zagrebu, u klasi prof. Dore Ruždjak Podolski. U sklopu studija i izvan njega radila je nekoliko kazališnih i filmskih projekata. Ovo je njen prvi autorski projekt, kao i prva profesionalna uloga u kazalištu.

Josip Ledina rođen je 1997. u Splitu. Nakon gimnazije upisuje glumu na Akademiji u Osijeku, a 2018. upisuje glumu na ADU u Zagrebu. Diplomira u klasi prof. Krešimira Dolenčića. Osluškujući vlastitu kreativnost i autorstvo, radi prvi samostalni projekt. Do sada igrao u nekoliko predstava (Teatar &TD), filmova, serija. 

Trajanje predstave: 75 minuta

28. FESTIVAL GLUMCA, 2021.

Josipa Anković –  Nagrada ‘Nada Subotić’ za najbolje glumačko ostvarenje mlade glumice do 28 godina

Josip Ledina – Nagrada ‘Ivo Fici’ za najbolje glumačko ostvarenje mladog glumca do 28 godina

INTERAKTIVNA PREDSTAVA KOJA PROPITUJE POZNATE STEREOTIPE

Ova inovativna i interaktivna predstava neprestano angažira publiku, čime ona postaje njezinim aktivnim sudionikom, a ovacije po završetku izvedbe svjedok su uspješnosti ove komedije.

“Godina je 2025., a Josip i Josipa odlučili su proslaviti petu godišnjicu braka na zabavi pod maskama, kao sjećanje na nesretnu 2020. godinu i epidemiološke mjere. (…)
Na ovoj su fešti prisutni i gosti sa svadbe, mahom obiteljski prijatelji i poznanici dobrostojećeg para te Josip i Josipa gledateljima započinju prepričavati svoju povijest, počevši od upoznavanja i očijukanja pa sve do zajedničkog života i dolaska djeteta uz povremene interpolacije usputnim bračnim raspravama. Pritom djeluju kao sasvim uobičajeni supružnici, no dolazi i do iznošenja prljavog rublja. Od sitnih trzavica i običnih problema na koje se nailazi u braku do intimnijih detalja iz spavaće sobe, publika saznaje apsolutno sve o Josipi i Josipu, a pritom je i izravno uključena u tijek predstave.
(…) Dinamičnim izmjenama i spretnim replikama glumci se prisjećaju dobrih i loših zajedničkih trenutaka, zabava, poslovnih pothvat, ali i kriza te obiteljskih zavrzlama, čime gledatelje vode na iznimno emotivno i intimno putovanje kroz svoj zajednički život. Pritom se ne libe i potpuno ogoliti pred svojim gostima, no unatoč tome Fešta završava u vedrom tonu te publika pozdravlja glumce dugotrajnim pljeskom i pričama koje će prepričavati i izvan zidova kazališta u Ilici.
(…) Iako vedri i glasni, Josipa Anković i Josip Ledina u svojem su nastupu nenametljivi te ne forsiraju publiku na suradnju na neugodan način.

Atmosfera koju stvaraju u gledalištu veoma je opuštena i ležerna, do te mjere da pojedini gledatelji imaju upadice tijekom izvedbe koje glumci spremno prihvaćaju. Oboje glumaca na sceni djeluju posve opušteno, a rođeni Dalmatinci oduševljavaju i svojim naglascima koji se izvrsno uklapaju u ideju predstave o zabavi u nesigurnim vremenima te svojom dalmatinskom karizmom osvajaju sve kojima se obrate.

Autori predstave navode i da su inspiraciju crpili iz vlastitog okruženja, što pridonosi autentičnosti predstave, a i jedan je od razloga za izvrsnu recepciju među publikom. Osim kauča i središnjeg stola s dvjema stolicama, scenografija (Petra Gulišija) obuhvaća i dva dodatna stola na pozornici za kojima sjede gledatelji, koji su većinu vremena aktivno uključeni u razvoj predstave, što je izvrsno osmišljeno kako glumci ne bi trebali sudionike tražiti po gledalištu. Unatoč tome, Josip Ledina i Josipa Anković neprestano se kreću među publikom, aktivno se druže s njima poput prijatelja, čime stvaraju ugodnu atmosferu i posjetitelje potiču na stalni angažman.
Iako lagana i zabavna predstava, Fešta je mnogo više od puke komedije. S izvedbene strane njome se propitkuje odnos publike i glumaca, kao i njihovo međusobno prožimanje, te se utvrđuje neodvojivost tih dviju cjelina. (…) S druge strane, ovo je priča o vezama, brakovima, međuljudskim odnosima i životu u suvremenom dobu. Predstava je to o kumstvima, nepotizmu i „ćaćama”, prostor preispitivanja poznatih stereotipa.

Josip i Josipa mogu se dogoditi baš svakom paru, no promatranje života kroz komični veo upravo je ono što je svima, osobito danas, potrebno.

Tea Schmidichen (Kazalište.hr)

____________________________________________________________________________________

‘FEŠTA’ U VIROVITICI

U središtu je ovoga komada mladi bračni par, Josip i Josipa, godina je 2025., a oni slave svoju petu godišnjicu braka i odlučuju to učiniti upravo u Virovitici. Zanimljivo, u tekst se unose i lokalni izrazi (poput, primjerice, imena virovitičkih restorana) čime se dokazuje fleksibilnost komada i ne podlijeganje strogo zadanim pravilima dramskoga teksta.

Glumci djeluju stopljeno s vlastitim ulogama u kojima se nalaze. Vrlo dobro funkcioniraju pojedinačno, još bolje u zajedništvu. 

Par na humorističan način progovara o svom odnosu, braku, djetetu, obiteljskim nitima i međuljudskim odnosima, rodnim pitanjima, poimanju religije, ali i o suvremenom dobu koje je prečesto usmjereno ka nepotizmu, lakim notama, skupim automobilima i kućama i brzim rješenjima. Priča se gradi na najintimnijim detaljima iz života koje likovi iznose ležerno, krajnje opušteno, usred svog tradicionalnog odgoja i društva odbijajući prihvatiti činjenicu da je nešto tabu. Izuzetno je jaka i dinamika same predstave. Replike se izmjenjuju vrlo brzo i uvjerljivo, a brzina leži i u dramskom pokretu. Naime, predstava je fizički izazovna jer tijekom izvedbe glumci skaču, trče, plešu te mnogo govore. U ovoj (lakonogom dijalogu izvrgnutoj) komediji naglasak se stavlja na glasnoću, vedrinu, mladost (-ludost) i hvatanje ukoštac s kušnjama svakodnevice.

Gledamo gradnju jednoga odnosa od njegovih početaka, slatke zaljubljenosti i senzualne privrženosti do trzavica i demistifikacije obiteljskih tajni. Josip i Josipa predložak su (možda malo karikiran, ali svakako autentičan) današnjih bračnih parova. U njima se, barem u tragovima, nalazi većina današnjih supružnika koji proživljavaju svoje radosti, ali i samoće udvoje. Njihov odnos svjedoči o tome što se dogodi nakon vjenčanja, bjeline, cvijeća, čestitki i pozdrava, u trenutku kada svadbena glazba utihne, a stvarni život i odluke preuzmu život. (…)

Zagrebačka „Fešta“ dobro je nasmijala sve parove u kazalištu i podsjetila ih na važnost njegovanja brakova i veza, a sve ostale koji svoju „bolju polovicu“ još nisu pronašli na dobre i loše strane suživota s voljenom osobom. Budući da je tekst započeo izrekom jednoga francuskoga književnika, završimo ga rečenicom princeze iz „grada ljubavi“, Marguerite de Valois, rečenicom u kojoj je sadržana i predstava, i ljubav, i život: „Ljubav oslabljuje jake, a jača slabe; budale čini mudrima, a mudrace budalama; pali strasti, gasi razum; jednom riječju, preokreće sve naopako.“

(Marina Mađarević, Virovitica.net)