Autorski projekt (tekst i režija) Josipe Anković i Josipa Ledine

Igraju: Josipa Anković i Josip Ledina

Kostimografija i scenografija: Petra Gulišija

Umjetnička savjetnica na projektu: Anica Tomić

Fotografija i video: Hrvoje Zalukar

Montaža video spota: Filip Borelli

Dizajn propagandnog materijala: Neno Mikulić

Oblikovanje svjetla: Domagoj Klasić

Oblikovanje tona: Nebojša Paunković

Scena i tehnička podrška: Martin Miščin

Garderoba i rekvizita: Anita Medija

Organizacija, promidžba i prodaja: Anita Čendeš

Računovodstvo: Mirela Lautar

Umjetnički ravnatelj Teatra EXIT: Matko Raguž

Praizvedba: 28.11.2020. u Teatru EXIT

Premijera: 4.7.2021. u Muzeju za umjetnost i obrt

Predstava je nastala u suradnji s Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu. 

Zahvaljujemo Ozrenu Prohiću, Krešimiru Dolenčiću, Petru Graši, Marti Tutiš, Jeleni Kovačić, Anji Grabovac i Jeleni Veljači.

Josipa i Josip mladi su, dobrostojeći par i za svoju godišnjicu braka priredili su najveću feštu u gradu. Gosti te fešte upravo su gledatelji koji, već samim ulaskom u kazalište, postaju njihovi prijatelji, rođaci, kumovi, poznanici ili poslovni partneri, jer ovu predstavu publika nije došla samo gledati, došla je u njoj sudjelovati. Crveni tepih je postavljen, fotoaparati su uključeni i svi postaju dio njihovog novog obiteljskog albuma.

Prisjećajući se svojih ljubavnih početaka Josipa i Josip vode nas kroz kratku povijest svojega odnosa, prepunog uspona i padova. Ništa ne žele sakriti, svaku sitnicu svojeg odnosa podijelit će bez imalo rezerve. Pričajući svoju priču upadaju u najrazličitije, ali vrlo prepoznatljive zamke zajedničkog života, no onu najveću zamku postavit će jedno drugome upravo pred nama. Ismijavajući naše ljubavne, bračne i rodne odnose Fešta rastvara brojne stereotipe kojih često nismo ni svjesni, ali svoju kritičku oštricu usmjerava i na društvo koje jedino priznaje zakon braće i kumova.

Predstava ne propituje samo odnos mladog bračnog para, nego i odnos glumca i publike. Neprestano uključujući publiku u scenska događanja, vješto balansira na granici iluzije i stvarnosti i pretvara se u punokrvan događaj.

 
Trajanje predstave: 75 minuta

_______________________________________________________________________________

Josipa Anković rođena je 1995. u Splitu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Metkoviću. Diplomirala je glumu na ADU u Zagrebu, u klasi prof. Dore Ruždjak Podolski. U sklopu studija i izvan njega radila je nekoliko kazališnih i filmskih projekata. Ovo je njen prvi autorski projekt, kao i prva profesionalna uloga u kazalištu.

Josip Ledina rođen je 1997. u Splitu. Nakon gimnazije upisuje glumu na Akademiji u Osijeku, a 2018. upisuje glumu na ADU u Zagrebu. Diplomira u klasi prof. Krešimira Dolenčića. Osluškujući vlastitu kreativnost i autorstvo, radi prvi samostalni projekt. Do sada igrao u nekoliko predstava (Teatar &TD), filmova, serija. 

28. FESTIVAL GLUMCA, 2021.

Josipa Anković –  Nagrada ‘Nada Subotić’ za najbolje glumačko ostvarenje mlade glumice do 28 godina

Josip Ledina – Nagrada ‘Ivo Fici’ za najbolje glumačko ostvarenje mladog glumca do 28 godina

INTERAKTIVNA PREDSTAVA KOJA PROPITUJE POZNATE STEREOTIPE

Ova inovativna i interaktivna predstava neprestano angažira publiku, čime ona postaje njezinim aktivnim sudionikom, a ovacije po završetku izvedbe svjedok su uspješnosti ove komedije.

“Godina je 2025., a Josip i Josipa odlučili su proslaviti petu godišnjicu braka na zabavi pod maskama, kao sjećanje na nesretnu 2020. godinu i epidemiološke mjere. (…)
Na ovoj su fešti prisutni i gosti sa svadbe, mahom obiteljski prijatelji i poznanici dobrostojećeg para te Josip i Josipa gledateljima započinju prepričavati svoju povijest, počevši od upoznavanja i očijukanja pa sve do zajedničkog života i dolaska djeteta uz povremene interpolacije usputnim bračnim raspravama. Pritom djeluju kao sasvim uobičajeni supružnici, no dolazi i do iznošenja prljavog rublja. Od sitnih trzavica i običnih problema na koje se nailazi u braku do intimnijih detalja iz spavaće sobe, publika saznaje apsolutno sve o Josipi i Josipu, a pritom je i izravno uključena u tijek predstave.
(…) Dinamičnim izmjenama i spretnim replikama glumci se prisjećaju dobrih i loših zajedničkih trenutaka, zabava, poslovnih pothvat, ali i kriza te obiteljskih zavrzlama, čime gledatelje vode na iznimno emotivno i intimno putovanje kroz svoj zajednički život. Pritom se ne libe i potpuno ogoliti pred svojim gostima, no unatoč tome Fešta završava u vedrom tonu te publika pozdravlja glumce dugotrajnim pljeskom i pričama koje će prepričavati i izvan zidova kazališta u Ilici.
(…) Iako vedri i glasni, Josipa Anković i Josip Ledina u svojem su nastupu nenametljivi te ne forsiraju publiku na suradnju na neugodan način.

Atmosfera koju stvaraju u gledalištu veoma je opuštena i ležerna, do te mjere da pojedini gledatelji imaju upadice tijekom izvedbe koje glumci spremno prihvaćaju. Oboje glumaca na sceni djeluju posve opušteno, a rođeni Dalmatinci oduševljavaju i svojim naglascima koji se izvrsno uklapaju u ideju predstave o zabavi u nesigurnim vremenima te svojom dalmatinskom karizmom osvajaju sve kojima se obrate.

Autori predstave navode i da su inspiraciju crpili iz vlastitog okruženja, što pridonosi autentičnosti predstave, a i jedan je od razloga za izvrsnu recepciju među publikom. Osim kauča i središnjeg stola s dvjema stolicama, scenografija (Petra Gulišija) obuhvaća i dva dodatna stola na pozornici za kojima sjede gledatelji, koji su većinu vremena aktivno uključeni u razvoj predstave, što je izvrsno osmišljeno kako glumci ne bi trebali sudionike tražiti po gledalištu. Unatoč tome, Josip Ledina i Josipa Anković neprestano se kreću među publikom, aktivno se druže s njima poput prijatelja, čime stvaraju ugodnu atmosferu i posjetitelje potiču na stalni angažman.
Iako lagana i zabavna predstava, Fešta je mnogo više od puke komedije. S izvedbene strane njome se propitkuje odnos publike i glumaca, kao i njihovo međusobno prožimanje, te se utvrđuje neodvojivost tih dviju cjelina. (…) S druge strane, ovo je priča o vezama, brakovima, međuljudskim odnosima i životu u suvremenom dobu. Predstava je to o kumstvima, nepotizmu i „ćaćama”, prostor preispitivanja poznatih stereotipa.

Josip i Josipa mogu se dogoditi baš svakom paru, no promatranje života kroz komični veo upravo je ono što je svima, osobito danas, potrebno.

Tea Schmidichen (Kazalište.hr)

____________________________________________________________________________________

‘FEŠTA’ U VIROVITICI

U središtu je ovoga komada mladi bračni par, Josip i Josipa, godina je 2025., a oni slave svoju petu godišnjicu braka i odlučuju to učiniti upravo u Virovitici. Zanimljivo, u tekst se unose i lokalni izrazi (poput, primjerice, imena virovitičkih restorana) čime se dokazuje fleksibilnost komada i ne podlijeganje strogo zadanim pravilima dramskoga teksta.

Glumci djeluju stopljeno s vlastitim ulogama u kojima se nalaze. Vrlo dobro funkcioniraju pojedinačno, još bolje u zajedništvu. 

Par na humorističan način progovara o svom odnosu, braku, djetetu, obiteljskim nitima i međuljudskim odnosima, rodnim pitanjima, poimanju religije, ali i o suvremenom dobu koje je prečesto usmjereno ka nepotizmu, lakim notama, skupim automobilima i kućama i brzim rješenjima. Priča se gradi na najintimnijim detaljima iz života koje likovi iznose ležerno, krajnje opušteno, usred svog tradicionalnog odgoja i društva odbijajući prihvatiti činjenicu da je nešto tabu. Izuzetno je jaka i dinamika same predstave. Replike se izmjenjuju vrlo brzo i uvjerljivo, a brzina leži i u dramskom pokretu. Naime, predstava je fizički izazovna jer tijekom izvedbe glumci skaču, trče, plešu te mnogo govore. U ovoj (lakonogom dijalogu izvrgnutoj) komediji naglasak se stavlja na glasnoću, vedrinu, mladost (-ludost) i hvatanje ukoštac s kušnjama svakodnevice.

Gledamo gradnju jednoga odnosa od njegovih početaka, slatke zaljubljenosti i senzualne privrženosti do trzavica i demistifikacije obiteljskih tajni. Josip i Josipa predložak su (možda malo karikiran, ali svakako autentičan) današnjih bračnih parova. U njima se, barem u tragovima, nalazi većina današnjih supružnika koji proživljavaju svoje radosti, ali i samoće udvoje. Njihov odnos svjedoči o tome što se dogodi nakon vjenčanja, bjeline, cvijeća, čestitki i pozdrava, u trenutku kada svadbena glazba utihne, a stvarni život i odluke preuzmu život. (…)

Zagrebačka „Fešta“ dobro je nasmijala sve parove u kazalištu i podsjetila ih na važnost njegovanja brakova i veza, a sve ostale koji svoju „bolju polovicu“ još nisu pronašli na dobre i loše strane suživota s voljenom osobom. Budući da je tekst započeo izrekom jednoga francuskoga književnika, završimo ga rečenicom princeze iz „grada ljubavi“, Marguerite de Valois, rečenicom u kojoj je sadržana i predstava, i ljubav, i život: „Ljubav oslabljuje jake, a jača slabe; budale čini mudrima, a mudrace budalama; pali strasti, gasi razum; jednom riječju, preokreće sve naopako.“

Marina Mađarević (Virovitica.net)

____________________________________________________________________________________ 

GLUMCI, PUBLIKA I FEŠTA KOJA SE NE ZABORAVLJA!

”Osvrće se Fešta i na sadašnjost unutar same predstave: bal pod maskama, nemogućnost tipične proslave – sve su to karakteristike pandemijskoga vremena. I sama forma predstave uklapa se u novo normalno: glumaca je samo dvoje, oni su nositelji svega te sa što manje popratnih sadržaja postižu cjelovit efekt. Sam naslov sugerira opuštanje i dobar provod, dinamiku i zabavu u vremenu u kojem smo spriječeni biti emotivni, a upravo to fešta čini: otpušta kočnice i pušta postupke sudionika da govore.

Odlična scenografija, kostimografija, fluidna režija i odlično izabrana glazba (upotpunjena koreografiranim plesnim točkama koje glumci izvode živo i s lakoćom) stavljaju u prvi plan najjači adut ove duodrame, a to je gluma, točnije mladi autorski dvojac.

Josipa Anković utjelovljuje svoju imenjakinju nepretenciozno, moćno i sa savršenim osjećajem za mjeru. Naime, Anković oblikuje mnoštvo stereotipa o ženama u motiviranu glumačku igru pri čemu ne odlazi u karikaturu, nego prikazuje punokrvnu i dinamičnu ženu rastrganu između želja i snova, očekivanja, ali i životnih zbivanja i prevrata. Izvrsnim govorom tijela, ali i mimikom i glasom glumica nijansira emotivna stanja i izvanjska raspoloženja vješto balansirajući između humora i karikature, iskrenosti i ironije. Odlično prikazuje gradaciju od djevojke koja želi uspjeti, preko žene i majke kakva treba biti po društvenim standardima pa sve do prevarene žene koja ostaje uzdignute glave. Sve su te faze osobnih i životnih prevrata dočarane izvrsnim scenskim umijećem mlade glumice kojoj je vlastito tijelo (pokreti, mimika, glas) najmoćniji glumački alat. Od zaljubljene žene pa sve do slomljena srca, Anković svaku emociju na scenu donosi bez zadrške, a gradacija u osjećajima gotovo je opipljiva i navodi publiku da suosjeća i poistovjećuje se.

Svog je imenjaka Josip Ledina utjelovio također snažno i punokrvno, intuitivno osjećajući granicu humora i karikiranja. Stasit i korpulentan, moglo bi se reći da se glumac uklapa u stereotipnu sliku kršnoga Dalmatinca. No, svojim glumačkim umijećem Ledina je svome scenskom imenjaku podario nijanse koje ocrtavaju prostodušan, a snažan karakter. Od glasnog i gorostasnog na početku, do slomljenog i tihog pred kraj predstave – s dubinskim razlozima ishitrenih reakcija i emotivnom prazninom, Josipov lik doživljava transformaciju, a Josip Ledina pokazuje glumačko umijeće igrajući okvire u koje se mora uklopiti, probleme u koje ga dovodi vlastita narav, ali i pokušaje da bude sve ono što se od njega očekuje, što na kraju rezultira potpunim raspadom. Od govora (doslovnog, glasnog) preko pjevanja, pa sve do mimike i imitacije Josip je kao lik dočaran snažno i životno, uz spontane i nesputane pokrete, a stereotipi postaju prostorom za promišljanje, a ne za osudu. Također, Ledina je vjerno donio „muški“ emotivni raspad navodeći publiku na preispitivanje njegovih postupaka, ali i na dozu suosjećanja za njih. Kad ih se spoji na sceni, nastaje prava čarolija. (…) Na kraju svega, može se reći da je ovo duodrama u kojoj publika igra aktivnu i važnu ulogu, a mladi glumci pokazuju glumačko umijeće, režijsku vještinu, jezičnu kreativnost i spontanost u pokretu i govoru. Predstava je ovo kojoj su Josipa Anković i Josip Ledina dali svoj autorski pečati, a Fešta je svakako događaj na kojem se, osim godišnjice braka, slavi glumstvenost i moć glumačke igre, a brišu se granice glume i stvarnosti, fikcije i fakcije dok nas Josip i Josipa (i kao glumci i kao likovi) vode vrtlozima zvanim emocije i život u ovom bogatom i nadahnutom dramskom ostvaraju.”

Andrea Divić (Cro-kultura.com)