Premijera /Opening night: 30.09.2010. u 20 h, Teatar EXIT

Predstava nije primjerena mlađima od 16 godina! (Not recommended for persons under the age of 16)

U koprodukciji / Coproduced by:

Teatar EXIT /Zagreb, Croatia/

K3RN3L /Zagreb, Croatia/

PushPush Theater /Atlanta, USA/

FAUST (Faustus’ module Re-Linked) je priča o fizičaru, astrologu, astronomu; priča o čovjeku koji tvrdi kako je i alkemičar, ali to je i priča o čovjeku koji je svakako šarlatan; sveučilišni profesor koji dobrovoljno razmjenjuje svoju dušu za nadnaravne moći i znanja ponuđena u zamjenu.
Iako obrazovan, u položaju znanstvenika, Faust je arogantan u poziciji osvajanja svih polja znanja znanih u materijalnom svijetu; dominantan, u potrazi za duhovnošću, skreće u krivom smjeru i ne vjeruje kako je pakao loš ili da uopće postoji. Što je pakao, koja mu je adresa, tko su mu stanovnici? Dvije su rečenice Marloweovog teksta koje postavljaju perspektivu bahatog, socijalno katatoničnog pojedinca u «objektivnu
stvarnost». Marloweov pakao je unutar nas samih, u njega smo “uživljeni» ne samo nakon, već i za vrijeme trajanja «(…) jer gdje smo mi, ondje je pakao. A gdje je pakao, ondje mi moramo zauvijek biti». Druga rečenica je odgovor prizvanog Mefista: «Ali ovo jest pakao, i ja nisam izašao iz njega». Sveukupnost postoji u odnosu na sveukupnost. Ništa ne postoji samo od sebe. Faust uči, na ubrzanom tečaju, prepoznati vlastiti pakao te dovoljno mahnit, ali nespreman za katarzu, shvaća kako otuđivanje od božanske misli jest pakao.
Smrt, prokletstvo, duhovne halucinacije, napast, lažne slobode, muka i kazna samo su prirodne posljedice nespremnosti Fausta za poduzimanje pothvata.

Judita Franković i Tim Habeger suprotstavljaju svu raznolikost vlastitih svjetova, nasljeđa raznolikih kulturnih i društvenih pozadina u jednoipolsatnoj igri upoznavanja i zavođenja. Faustovski princip, ostavljen kao matrica, podloga je na koju se naslanja žensko-muški pogodbeni odnos; osobna seksualnost pojedinca prenamijenjena je kako bi služila isključivo kao paradigma prijetnje u predstavljanju autonomnih likova, obuzdanih u svrhu realizacije koncepta.

Srećko Borse

****

FAUST (Faustus’ module Re-Linked) is a story about a physicist, astrologer, astronomer; a story about a man who claims he is an alchemist, but it is also a story about a man who is surely a charlatan; a university professor who voluntarily exchanges his soul for supernatural powers and knowledge offered in return.

Although educated, as a scientist, Faustus is arrogant in his desire to master all fields of knowledge known in the material world; domineering, in search for spirituality, he goes the wrong way and doesn’t believe that hell is bad or that it even exists. What is hell; what is its address; who are its inhabitants? There are two sentences in Marlowe’s text that set the point of view of the arrogant, socially chaotic individual in the “objective reality”. Marlowe’s hell is within us, we’re “into” it not only after, but also while we last, “for where we are is hell, and where hell is, there must we ever be.”  The other sentence is the answer of the conjured Mephistopheles: “Why, this is hell, nor am I out of it. ” Creation exists only in relation to creation. Nothing exists for its own sake. Faustus learns, at a rapid course, to recognize his own hell, and, frantic enough, but unready for a catharsis, he realizes that alienation from the divine thought is hell.

Death, damnation, spiritual hallucinations, temptation, false freedoms, torment and punishment are only natural consequences of Faustus’ unreadiness   to act.

Judita Franković and Tim Haberger contrast all the differences of their own worlds, the legacies of different cultural and social backgrounds in a one-and-a-half-hour game of learning and seduction. The Faustian principle, left as a mold, is a basis for the male-female conditional relationship; an individual’s personal sexuality is remodeled so that it could serve exclusively as a paradigm of threat in the presentation of autonomous characters, reined in for the purpose of realizing a concept.

Srećko Borse

***

U nekim je dijelovima Rusije davnih dana bilo rašireno vjerovanje da je upravo Vrag osobno otkrio vatru, izgradio prvi mlin i konstruirao prva kola. A umijeće čitanja i pisanja da je jedan od najvećih vražjih darova čovjeku.Zato i ne čudi da su se u jednoj staroslavenskoj verziji “Očenaša”,vjernici Bogu obraćali s molbom “Izbavi nas od lukavca”.Lukavog li načina odvajanja Čovjeka od Boga! Daš mu u ruke kotač ipero i on pomisli da je netko. Da ima moć. Zbog kotača. I da ima krila. Zbog pera.

Ostaje li netko netko i na smrtnome času? Ili čezne za vremenima kada je bio nitko? O tome možda i govori Mefisto kada Faustu na uho nježno šapuće:

“Pakao nema granica, niti je smješten na jednom mjestu, jer gdje smo mi, ondje je pakao.”

Pakao je to ideja o samome sebi. Projekcija. Čežnji. Za nekim drugim sobom. Možda zato ova predstava nudi čitanje faustovskog dvoboja u eksplicitnom muško-ženskom ključu, dakle s neskrivenom senzualnom potkom. Mit o Faustu koji prodaje svoju dušu lukavom Vragu u zamjenu za znanje, odnosno moć, prividno postaje pričom o zavođenju, žudnji, strasti, nasilju i naravno, o pokajanju.Ali ipak, i ne samo ipak negoiznad svega, ovo ostaje Oda o svjetlosti, samo ispričana silama mraka.

Jedno dokida drugo, ali ga ne isključuje do kraja.

U odupiranju mraku prepoznajemo obrise svjetlosti. Zato ne izbavljujte nas molim vas od lukavca.Nego hvala mraku. Da bi bila svjetlost.

Pavlica Bajsić