DON JUAN U SOHOU | Teatar EXIT

Teatar EXIT

DON JUAN U SOHOU

DON JUAN U SOHOU

Ova predstava trenutno nije u rasporedu igranja Teatra Exit.

Tekst: Patrick Marber

Režija i scena: Slavica Knežević

Prijevod: Mirta Jurilj i Marko Torjanac

 

Igraju: 

DJ – Živko Anočić/Filip Juričić

Stan – Goran Guksić

Col – Bernard Tomić/Karlo Mrkša

Elvira – Anja Đurinović Rakočević/Tesa Litvan

Pete, Aloysius, Skitnica – Robert Budak/Karlo Mrkša

Lottie – Judita Franković/Vini Jurčić

Mattie – Dajana Čuljak/Vini Jurčić

Louis – Darko Stazić

Kip – Damir Klemenić

 

Kostimi: Marita Ćopo

Oblikovanje svjetla i projekcije: Deni Šesnić

Glazba: Willem Miličević

Suradnica za scenski pokret: Maja Đurinović

Asistentica produkcije: Iris Tomić

Dizajn propagandnog materijala: Marin Mimica i Bojan Kanižaj

Fotografije: Luka Pešun

Majstor svjetla: Dragan Micić

Majstor tona: Dino Kraljeta

Garderobijerka: Anita Medija

Organizacija, promocija i prodaja: Vedrana Reberšak, Gordana Miličević, Mirela Lautar, Eva Lukić

Umjetnički voditelj Teatra EXIT: Matko Raguž

 

Posebno zahvaljujemo Željku Vukmirici.

 

Premijera A: 29. prosinca 2017. Teatar EXIT

Premijera B: 12. siječnja 2018., Teatar EXIT

 

Predstava je sufinancirana sredstvima Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport.

 

Što nama danas predstavlja Don Juan?

Don Juan u Sohou sasvim se oslanja na Moliѐreovog Don Juana iz 1665. Marber uzima radnju, gotovo sve likove, čak i Kipa iliti Kamenog gosta, tako da sve vrijednosti i značenja uspijeva transponirati u današnji trenutak.

Kako je Marber velikim dijelom u tome uspio, odabrala sam slijediti Moliѐrea na način kao i on pišući svog Don Juana u Sohou.

Naravno da se ne može nakon egzistencijalista, posebno Camusa, zaboraviti da je Don Juan, kao apsurdan čovjek (usamljen i uvijek stranac), rezultat stanja modernog društva kojemu u potpunosti odgovara. On kao lik ogoljava to društvo, skida maske svima ostalima koji se sakrivaju pod raznim iluzijama smislenosti, vrijednosti, tradicija, običaja, pravila i morala. Njegov pad ne predstavlja nikakvu katarzu, već upravo reafirmaciju apsurda; apsurdni svijet koji je stvorio apsurdnog čovjeka ubija tog istog čovjeka, a da ništa u tom svijetu ne mijenja i ne može promijeniti.

Za psihoanalitičare Don Juan je simbol čovjekovog kroničnog manjka zadovoljenja, ekstremni primjer duboko neispunjenog čovjeka, čovjeka koji ne može biti sam sa sobom jer u sebi nema ničega, već se posve predaje konstantnim zadovoljavanjima nikad zadovoljive strasti. On je naposljetku savršen primjerak konzumerističkog društva koji licemjerni svijet odbacuje ne prepoznajući u njemu savršenu dosljednost svojih vlastitih podsvjesnih želja.

Ovaj Don Juan danas je potpuno ambivalentan. On ni u jednom trenutku nije posve sretan ni posve nesretan, ni posve zadovoljen ni posve nezadovoljan, ni posve dobar ni posve zao. On zapravo postoji svakodnevno u nama svima.

 

Slavica Knežević, redateljica

 

Dobna skupina: 16+

 

Centar za postavke privatnosti

Google Analytics

Ne želim praćenje mojih aktivnosti na stranici.
Isključite kako bi onemogućili GA kolačiće.
Ukoliko ste dali pristanak na Demografsko i interesno praćenje korištenja stranice ovaj kolačić će vam biti serviran.

_ga