DON JUAN U SOHOU
Tekst: Patrick Marber
Režija i scena: Slavica Knežević
Prijevod: Mirta Jurilj i Marko Torjanac
Igraju:
DJ – Živko Anočić/Filip Juričić
Stan – Goran Guksić
Col – Bernard Tomić/Karlo Mrkša
Elvira – Anja Đurinović Rakočević/Tesa Litvan
Pete, Aloysius, Skitnica – Robert Budak/Karlo Mrkša
Lottie – Judita Franković/Vini Jurčić
Mattie – Dajana Čuljak/Vini Jurčić
Louis – Darko Stazić
Kip – Damir Klemenić
Kostimi: Marita Ćopo
Oblikovanje svjetla i projekcije: Deni Šesnić
Glazba: Willem Miličević
Suradnica za scenski pokret: Maja Đurinović
Asistentica produkcije: Iris Tomić
Dizajn propagandnog materijala: Marin Mimica i Bojan Kanižaj
Fotografije: Luka Pešun
Majstor svjetla: Dragan Micić
Majstor tona: Dino Kraljeta
Garderobijerka: Anita Medija
Organizacija, promocija i prodaja: Vedrana Reberšak, Gordana Miličević, Mirela Lautar, Eva Lukić
Umjetnički voditelj Teatra EXIT: Matko Raguž
Posebno zahvaljujemo Željku Vukmirici.
Premijera A: 29. prosinca 2017. Teatar EXIT
Premijera B: 12. siječnja 2018., Teatar EXIT
Predstava je sufinancirana sredstvima Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport.
Što nama danas predstavlja Don Juan?
Don Juan u Sohou sasvim se oslanja na Moliѐreovog Don Juana iz 1665. Marber uzima radnju, gotovo sve likove, čak i Kipa iliti Kamenog gosta, tako da sve vrijednosti i značenja uspijeva transponirati u današnji trenutak.
Kako je Marber velikim dijelom u tome uspio, odabrala sam slijediti Moliѐrea na način kao i on pišući svog Don Juana u Sohou.
Naravno da se ne može nakon egzistencijalista, posebno Camusa, zaboraviti da je Don Juan, kao apsurdan čovjek (usamljen i uvijek stranac), rezultat stanja modernog društva kojemu u potpunosti odgovara. On kao lik ogoljava to društvo, skida maske svima ostalima koji se sakrivaju pod raznim iluzijama smislenosti, vrijednosti, tradicija, običaja, pravila i morala. Njegov pad ne predstavlja nikakvu katarzu, već upravo reafirmaciju apsurda; apsurdni svijet koji je stvorio apsurdnog čovjeka ubija tog istog čovjeka, a da ništa u tom svijetu ne mijenja i ne može promijeniti.
Za psihoanalitičare Don Juan je simbol čovjekovog kroničnog manjka zadovoljenja, ekstremni primjer duboko neispunjenog čovjeka, čovjeka koji ne može biti sam sa sobom jer u sebi nema ničega, već se posve predaje konstantnim zadovoljavanjima nikad zadovoljive strasti. On je naposljetku savršen primjerak konzumerističkog društva koji licemjerni svijet odbacuje ne prepoznajući u njemu savršenu dosljednost svojih vlastitih podsvjesnih želja.
Ovaj Don Juan danas je potpuno ambivalentan. On ni u jednom trenutku nije posve sretan ni posve nesretan, ni posve zadovoljen ni posve nezadovoljan, ni posve dobar ni posve zao. On zapravo postoji svakodnevno u nama svima.
Slavica Knežević, redateljica
Dobna skupina: 16+