U nastanku ove predstave važan dio zauzima studentski rad Morgana Chasea, s istom podjelom pod vodstvom mentora prof. Matka Sršena i asistenta Ante Vlahinića. Zahvaljujemo im se, kao i
Ireni Sušac, Tanji Lacko, Akademiji dramske umjetnosti i Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Predstava je sufinancirana sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport.

Američki slikar Mark Rothko (1903.-1970.) bio je jedan od izvornih apstraktnih ekspresionista koji su se pojavili u New Yorku nakon Drugog svjetskog rata. Njegovo zrelo slikarstvo naglašava korištenje čiste boje.

Mark Rothko rođen je 25. rujna 1903. u Rusiji, ali je kao dijete 1913. s roditeljima emigrirao u SAD. Pohađao je Sveučilište Yale koje zbog strasti prema umjetnosti nakon dvije godine napušta (1921.-1923.) te na Art Student Leagueu u New Yorku uz Maxa Webera, jednog od rijetkih profesora koji je iz prve ruke mogao prenijeti znanje i entuzijazam europske moderne, počinje slikati. Njegovi rani radovi orijentirani su prema društvenim temama, sadrže prizvuk ekspresionizma i nadrealizma, a izražajnom primjenom boje predstavljaju ono po čemu će u svojoj umjetničkoj karijeri postati i ostati prepoznatljiv.

Sredinom 30-ih godina pridružuje se grupi njujorških ekspresionističkih umjetnika imena Desetorica, koji u struji modernizma i apstrakcije, postaju izuzetno popularni u SAD-u.

Tijekom 1940-ih i 1950-ih godina redovito izlaže sa željom da promijeni pristup onakvoj umjetnosti kakvu je američka javnost poznavala kao apstraktnu. U potrazi je za novim vizualnim sredstvima u stvaranju kako bi pokazao različite stavove koji su se izražavali tijekom rata. Da bi tematski simbolizirao tadašnju svakodnevicu, slika biomorfne oblike po uzoru na aktualnu nadrealističku likovnu struju i počinje se povezivati s apstraktnim ekspresionizmom umjetnika poput Jacksona Pollocka i Willema de Kooninga. Samostalna izložba 1945. u Art of This Century Gallery u New Yorku oblikovala ga je kao jednog od vodećih figura u poslijeratnom američkom slikarstvu. Rothkove najpoznatije slike iz 1950-ih i 1960-ih godina se i dalje povezuju s ovim stilom.

Ipak, Rothkova umjetnost otkriva različitu i intimnu interpretaciju apstraktnog ekspresionističkog stila. Od svoje prve pojave kao zreo umjetnik, on izbjegava gestikulacijske poteze kistom i guste, slikarske površine koje su postale slavne u radovima De Kooninga, Franza Klina, i drugih. Umjesto toga, Rothko se usredotočio na izražavanje kroz same boje, te do samog kraja znatno smanjuje svoju imaginaciju. U svojim najboljim radovima radi slike koje se sastoje od dva ili tri pravokutnika boja koji lebde u apstraktnom prostoru. Područja boja se stapaju tiho jedna u druga, negirajući sve tragove bilo tvrdih ili taktilnih rubova. Mekoća umjetnikovog poteza je delikatna, kao da je pernata, što rezultira širenjem slikanog prostora koji izgleda kao da se sastoji od čiste boje, a ne od obojenih objekata. U mnogim Rothkovim slikama njegove boje izgledaju kao da generiraju svoju ​​vlastitu čaroliju ili božansko svjetlo.

Istovremeno, dok se pripremala izložba Seagram murala u galeriji Tate u Londonu, Rothko je u New Yorku 25. veljače, 1970. godine počinio samoubojstvo.

CRVENO je priča o znamenitoj narudžbi serije murala za restoran na «krovu svijeta» Four Seasons u zgradi Seagram u New Yorku koja je još bila u izgradnji kada je Rothko prihvatio posao. Kroz interakciju između Marka Rothka, giganta apstraktnog ekspresionizma, i njegovog mladog asistenta Kena, ova priča o stvaranju proteže se na period od dvije godine u kojem Rothko grozničavo radi na Velikom Opusu.

U mističnom prostoru slikarevog ateljea, Crveno postaje izuzetna intelektualna diskusija između briljantnog ekpresionista i njegovog znatiželjnog asistenta. Dok Rothko uči Kena kako da promatra umjetnost, Rothko u stvarnosti uči nas kako drugačije, promišljeno, promatrati svijet oko sebe.

Crveno pokazuje dinamičan odnos između umjetnika i njegove kreacije.

Promišljanja o biti umjetničkog stvaranja prikazana su u majstorskom svjetlu Johna Logana, njegovog intelekta i šarma kojim oživljava lik Rothka; direktnog, opsesivnog, kritičnog, taštog, arogantnog i brilijantnog umjetnika.

«Rothko je lav koji će nastaviti režati sve do posljednjeg daha»

John David Logan (1961.) je američki dramatičar, scenarist i filmski producent.

Prije nego se počeo baviti pisanjem scenarija, bio je uspješan dramatičar u Chicagu.

Njegova drama Crveno o slikaru Marku Rothku, prvi put je izvedena u Londonu u prosincu 2009. godine, a zatim i na Broadwayu 2010. godine kada je osvojila šest prestižnih kazališnih nagrada Tony.

Logan za svoj scenaristički rad dobiva nominaciju za Oscara u nagrađenom filmu Gladijator (2000.), a par godina kasnije za scenarij filma Avijatičar (2004.) u režiji Martina Scorsesea dobiva nominacije na festivalima nagrada BAFTA, Zlatni globus, Oscar…

Ostali značajni filmovi za koje je Logan napisao scenarij su: Star Trek: Nemesis (2002.), Time Machine (2002.),Posljednji samuraj (2003.), a za Tim Burtonov glazbeni film Sweeney Todd: Đavolji brijač Fleet Streeta(2007.) osvaja Zlatni globus.

2011. godine za adaptaciju scenarija za film Hugo u režiji Martina Scorsesea, dobiva nominaciju za Oscara.

2012. godine piše scenarij za film o Jamesu Bondu: Skyfall, dok su mu u planu i sljedeća dva nastavka o akcijskom junaku naziva Spectre (2015.) i Bond 25.

2013. godine u Londonu se premijerno postavljaju dva Loganova kazališna komada Peter and Alice (igraju: Judi Dench i Ben Whishaw) i monodrama I’ll eat you last: A chat with Sue Mengers (igra: Bette Midler).

Premijera: Teatar EXIT, 30.01. 2015.

Trajanje predstave: 1h i 30 min

NAGRADA HRVATSKOG GLUMIŠTA 2015.

– Filipu Križanu dodijeljena je Nagrada hrvatskog glumišta za sporednu mušku ulogu u kategoriji Drame za ulogu Kena u predstavi CRVENO

62. SPLITSKO LJETO 2016.

– Siniši Popoviću dodijeljena je nagrada Judita  za ulogu slikara Marka Rothka u predstavi CRVENO

„Redatelj Raguž je uspio izvući vrhunac kreativnosti iz Siniše Popovića kao Rothka i Filipa Križana u ulozi mladog asistenta Kena. Vidljivo je to već u uvodnom prizoru koji je možda odlučan za uspostavu kontakta s publikom.“
Tomislav Kurelec, Kazalište.hr

„Siniša Popović maestralno je utjelovio Rothka, a izvrsni Filip Križan mladog asistenta.“
Jana Peršić, Večernji list

„Drama dostiže svoj emocionalni klimaks u trenutku kad se stari Rothko i njegov skromni slikarski pomoćnik Ken istinski počnu brinuti jedan za drugoga, u čemu je Siniša Popović odigrao deset uistinu potresnih minuta….

Kena igra briljantni Filip Križan, zahvaljujući komu »Crveno« nadilazi komercijalno kazalište i postaje važan naslov na EXIT-ovu repertoaru…“
Nataša Govedić, Novi list

„Odabravši dramski tekst Crveno Amerikanca Johna Logana, hrvatskoj publici poznatijeg kao filmskoga scenarista (Gladijator, Avijatičar, Hugo, Skyfall), Teatar ”Exit” pronašao je dobar balans između kvalitetnoga i komercijalnoga kazališta, iznimno važan za poslovanje neovisne scene.“
Anđela Vidović, Arteist