CABARET VALESKA – Studio EXIT
Autorski projekt Edvina Liverića i Nike Ivančić
Režija: Edvin Liverić
Igra: Nika Ivančić
Glazba: Sandi Bratonja
Video: Marin Lukanović
Koncept scene i kostima: Edvin Liverić i Nika Ivančić
Izrada kostima: Desanka Janković
Grafičko oblikovanje: Stella Sabadi i Nikki Vancaš
Fotografije: Saša Čuka, Adrijana Vidić
Korišteni izvori: Bewegte Fragmente / Fragments in Motion – W. Müller i A. Paenhuysen
Zahvaljujemo prof. Radi Šerbedžiji, prof. Lenki Udovički, Marku Rogiću, Studentskm kulturnom centru u Rijeci i Saši Stepanoviću.
Monodrama Cabaret Valeska poigrava se elementima dramskog i plesnog teatra te cabareta. Kroz prožimanje tih triju scenskih umjetnosti dočarava se život i djelo Valeske Gert, nekoć slavne, a danas pomalo zaboravljene glumice, plesačice i svojevrsne pionirke performansa.
Valeska je živjela i djelovala u prvoj polovici prošlog stoljeća te je svojim stvaralaštvom udarila temelje jednom novom pravcu u umjetnosti, a kojega danas poznajemo kao performans.
Za svoga ekstravagantnog života surađivala je i prijateljevala s mnogim umjetnicima (Tennessee Williams, Federico Fellini, Bertolt Brecht, Jackson Pollock, itd.) te je inspirirala i nadahnula mnoge nadolazeće mlade autore, među kojima se ističe David Bowie.
Kolekcionirajući biografske činjenice (intervjue, pisma i videomaterijale) razvila se ideja o predstavi koja dočarava začetak performansa. Nika Ivančić plesom, pjesmom i glumom uranja u atmosferu cabareta prošlog stoljeća, a dramski tekst inspiriran posljednjim Valeskinim intervjuom, predstavlja nam život ove umjetnice na eksplozivan i nekonvencionalan način, upravo onako kako ga je i živjela.
Predstava Cabaret Valeska nastala je kao završni rad preddiplomskog studija Gluma i mediji Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.
Trajanje predstave: 50 minuta
PERFORMATIVNO DINAMIČNO, IZVRSNO I IZNIMNO GLUMSTVENO
“(…) svaka je nova izvedba pravi kazališni blagdan, moderan teatar zasnovan na iznimnim glumačkim transformacijama i s preciznom i nadahnuto-kreativnom režijom Edvina Liverića koja smješta Niku Ivančić, kao Valesku Gert – nekoć slavnu, a danas pomalo zaboravljenu glumicu, plesačicu i svojevrsnu začetnicu performansa, u izvrsno osmišljen kazališni prostor Studija EXIT koji je postao kultno mjesto izvedbi manjih predstava, većinom monodrama i duodrama, ali i drugih manjih formi.”
Izvrsna monodrama koja se glumačkim i redateljskim umijećem i kazališnom iluzijom podiže na dimenziju slojevite, višeznačne i gotovo višeglumačke predstave o umjetnici koja nikada nije prestala istovremeno šokirati i fascinirati svoju publiku.
“Exitov prostor tako postaje asocijativno povezan s prostorom jedne noćne televizijske emisije njemačke TV postaje ARD iz 19. studenoga 1975., kad je voditelj razgovarao s dvjema gošćama: atraktivnom njemačkom glumicom Sentom Berger, jednom od brojnih djevojaka Jamesa Bonda i damom u mislenim godinama, (tad već) mnogima nepoznatom, 83-godišnjom Valeskom Gert koja je svojim stvaralaštvom postavila temelje performansu, a donekle i ekspresionizmu i dadi, a koje su, i umjetnica i emisija, bile inspiracija Liveriću i Niki Ivančić za slojevitu, gotovo dokumentarističku i estetski iznimno promišljenu monodramu. Prilično neobičan izgled Valeske Gert (za to vrijeme) u TV emisiji: bijelo napudrano lice, kratka crna kosa, žarko crveno našminkane usne i plavo zasjenjeni očni kapci koji još više ističu oči, oblikovali su i izvrsnu masku i kostim Nike Ivančić (Valeska je sama izrađivala svoje nekonvencionalne kostime, a danas su njome inspirirani i mnogi modni dizajneri) koja je preuzela umjetničin performativni izraz i pokušala što vjernije rekonstruirati izražajne geste i mimiku ove kazališne i filmske glumice i plesačice koja je revolucionirala ples, avangardu uvela u kabaret, a njezine su epizodne filmske uloge ostale zapamćene kao najblistavija glumačka ostvarenja.”
“Valeska Gert glumila je i u avangardnim predstavama nastalima na temelju drama Oskara Kokoschke, Ernsta Tollera i Franka Wedekinda, a dobiva i filmske uloge, među kojima je osobito dojmljiva ona u nijemom filmu Georga Wilhelma Pabsta, Dnevnik izgubljene djevojke. Najbolje joj je filmsko ostvarenje u Fellinijevu filmu Giulietta i duhovi, a sedamdesetih je angažiraju njemački redatelji, među njima Fassbinder i Schlöndorff, a Werner Herzog pozvao ju je da igra u remakeu Murnauova filma Nosferatu iz 1922., što se zbog njezine smrti nije realiziralo (ne zna se točan datum smrti, što je i u predstavi naznačeno).”
Fascinantno. Tako mlada glumica Nika Ivančić i mlada Valeska počinju svoju performativnu dinamičnu točku koja je/ih dovodi na šank na kojemu (nimalo vulgarno) izvrsno i iznimno glumstveno Ivančić pleše i pjeva jednako se brzo vrativši u svoj dominantan kazališni identitet, onaj starije glumice u fotelji koja progovara transformiranim, modificiranim, ali nimalo ne i karikiranim glasom o svome umjetničkome i privatnome životu u 45 minuta trajanja predstave.
Vesna Muhoberac (Kazalište.hr)
PRABAKA PERFORMANSA
“Nina Ivančić „skinula“ je frizuru i odjeću, grimase i dostupne dijelove nekih performansa (uz fotografije, postoje i fragmenti izvedbi), popunjavajući na temelju podataka i mašte kompletnu sliku. I zaista pred sobom vidimo osobu slobodnog duha i nepokolebljivu eksperimentatoricu!”
“Nika Ivančić je na vrlo dosljedan način izgradila lik ove dinamične i nekonvencionalne žene kojoj nikakav podstrek za vlastito izražavanje nije bio stran ili nepriličan. Živjela je svoju umjetnost bez ostataka i sljedila je svoj unutarnji glas. Kada Nika odjednom skoči na šank ili počne ispuštati neartikulirane glasove, to jednako može danas zapanjiti njezine gledatelje kao što se prije stotinjak godina dogodilo Valeskinoj publici. Kraj predstave je istovremeno poetičan i tužan – na naslonu naslonjača ostaje samo projekcija lica, samo sjena koja priječi zaborav na inovatoricu, čija je hrabrost izražavanja nadahnula mnoge koji su možda htjeli, ali nekako nisu smjeli!”
Olga Vujović (Kritikaz)
POČAST GLUMAČKOJ MAGIJI I SVIM NEMIRNIM DUŠAMA
‘Nika Ivančić vrlo je uvjerljiva kao prodorna umjetnica, u njoj ima jako puno energije, ali i sposobnosti za jednu ovakvu transformaciju. Priča je naizgled jednostavna, ali sama izvedba traži od glumice da se ponaša u skladu s promoviranom magijom. Ivančić ima tu magiju.”
Mladen Radić (Glas Istre)
KOPRODUKCIJE, SINERGIJE I ODLIČNE PREDSTAVE S PERIFERIJE
”Ipak, ako bismo birali najbolju predstavu koju smo gledali prošle godine, put bi nas u mislima odveo u smjeru od centra prema periferiji, u rock bar Mimozu, jedne obične kišne večeri u travnju gdje se održavao Cabaret Valeska (kasnije izveden i u Rojcu). Autorski je to projekt Edvina Liverića i mlade pulske glumice Nike Ivančić koja je ušla u život pokojne Valeske Gert. Prvo, Ivančićkina transformacija bila je nevjerojatna, s jedne strane zbog efektne šminke, s druge strane zbog prirodnog talenta iz kojeg stoji potpuna posvećenost onome što se radi. Doživljaj je bio negdje između jednostavno čudnog i jednostavno nevjerojatnog.”
Mladen Radić (Glas Istre)
IRONIJA KAO FEMINISTIČKI SKALPEL: GLUMIČINO AUTORSTVO
Nika Ivančić, […], dovodi na hrvatsku pozornicu zenit berlinske kabaretske glume, s mnogo brehtijanske ironije prema samoj Valeski Gert, ali još više s pobunjeničkom ironijom prema glumačkoj odmjerenosti koja se ne usuđuje posegnuti za ekspresionističkim paroksizmima satiričkih oštrica. […] Kako Ivančić nastupa na domaćoj pozornici u doba novog konzervativizma, znakovito je da joj upravo kabaretska gluma dopušta različite oblike transgresivnosti, transrodnosti, pa i transvestitskog (camp) ismijavanja društvenih rituala. Predstava zapravo ne funkcionira kao zbirka sjećanja slavne bake performansa, nego kao vrlo precizno i točno postavljena škola kabaretskog izričaja za nove generacije.
Nataša Govedić (Kazalište)
ART TREMA FEST, RUMA
Nika Ivančić – nagrada za najbolju glavnu žensku ulogu
9. BE:FEMON – BEČEJSKI FESTIVAL MONODRAME
Nagrada za najbolju monodramu
1. ZADARSKI FESTIVAL MONODRAME
Nagrada stručnog žirija za najbolju monodramu