OČEVI I SINOVI | Teatar EXIT

Teatar EXIT

OČEVI I SINOVI

OČEVI I SINOVI

Autorski projektKsenije Zec i Saše Božića
U suradnji s izvođačimaPetrom Hrašćanec, Nikšom Butijerom, Matijom Čigirom, Damirom Klemenićem, Jerkom Marčićem
Scenograf i kostimografZdravka Ivandija
Asistentica kostimografaAna Paulić
GlazbaDamir Šimunović
Autor videoprojekcijaIvan Faktor
Suradnica za scenski pokretPetra Hrašćanec
Oblikovatelj rasvjeteSaša Božić
Majstor rasvjete i vođenje projekcijaMarino Frankola i Dragan Micić
Majstor tonaJoško Širinić, Nebojša Paunković, Damir Šimunović
FotografijaMaja Kljaić
Dizajn plakata i programske knjižiceBruketa i Žinić
Suradnici na projektuKarlo Gorup, Ida Cvek, Laura Buljan, Zrinka Šamija, Petra Kelvišer, Dominik Milanović, Tea Matanović, Iris Kranjčec, Emir Hadžović, Srđan Šarić, Miljenko Ričković
Organizacija, promocija i prodajaValentina Bastalec, Mirela Lautar, Vedrana Reberšak
Producent predstaveMatko Raguž
PremijeraTeatar EXIT, 8.03.2013.
Umjetnički ravnatelj Teatra EXITMatko Raguž
 

Predstava je sufinancirana sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport


ocevi-plakatUsput budi rečeno ovo nije “moja autobiografija”. Niti sam “u potrazi za svojim roditeljima”. Znam da biti nečije dijete podrazumijeva osjećaj gadljive familijarnosti, ali i određene, blago rečeno, zabranjene teme, ako je suditi prema mojoj obitelji. (J. Barnes: Nema razloga za strah).

Očevi i sinovi, kroz uzbudljivo preplitanje glume i plesa, vode nas na putovanje ka vlastitim sjećanjima. Predstava propituje  zanemarene, a opet društveno jako prisutne teme relacije muškog nasljeđa, simbolički ispitujući odnos Sina prema Ocu na sociološkoj i kulturalnoj razini.  Korpus zapadnjačke literature, umjetnosti i psihologije obično se temelji na relaciji oca i kćeri, majke i sina, te majke i kćeri, dok se odnos otac-sin prešućuje i podrazumijeva. Predodžba o nasljeđu očeva i sinova u predstavi  polazi od umrlih (djedova, pradjedova) do nerođenih (sinova i unuka), dok se uloga Oca širi na njegovu simboličku funkciju kao temelju sigurnosti, točke zabrane, institucije.

Urbane sredine naizgled negiraju odnos prema nasljeđu;  realni odnos  zamijenjen je odnosom spram Oca domovine, predsjednika, trenera, učitelja itd.  Upravo to podrazumijevanje prazna je šifra koju autori žele subvertirati. Očevi i sinovi kao osnovno polazište uspostavljaju  ljudsku potrebu za pletenjem vlastite memorije.

Zahvaljujemo se Panu na donaciji.

pan