ISPOČETKA | Teatar EXIT

Teatar EXIT

ISPOČETKA

ISPOČETKA

Ova predstava trenutno nije u rasporedu igranja Teatra Exit.

Tekst i režijaMislav Brečić
DramatrugijaTajana Gašparović
IgrajuJelena Miholjević, Krešimir Mikić, Sreten Mokrović, Bojan Navojec
GlazbaStanislav Kovačić
Oblikovatelji rasvjete i videoprojekcijeMislav Brečić i Marino Frankola
Oblikovatelj figuricaIvan Ivoš Iči
VideotehnikaIvan Marušić Klif
Majstor rasvjete i video projekcijaDragan Micić
Majstori tonaNebojša Paunković i Dominik Milanović
FotografijaRadomir Sarađen
Dizajn propagandnog materijalaMarin Mimica i Bojan Kanižaj
Izrada rekviziteDominik Milanović
GarderobijerkeIris Kranjčec, Anamaria Pajtak
Posebna zahvalaJudita Franković, Francesca Maria Gabrielli, Tomislav Zajec
Organizacija, promocija i prodajaValentina Bastalec, Mirela Lautar, Marina Fakac
Producent predstaveMatko Raguž
Umjetnički ravnatelj Teatra EXITMatko Raguž

Ispočetka Mislava Brečića slojevito je strukturirano tkivo jazzerske harmonike što povezuje i isprepliće nekoliko razina realiteta unutar kojih je svako dramsko lice duboko uvjetovano određenom pričom koju ne može otpustiti. Uz seciranje stanja današnjega svijeta, rasute obitelji te kazališta vođenog diktatom profita, Brečić otvara mogući smjer djelovanja koji uvijek kreće isključivo od pojedinca samog, od njegove vjere u mogućnost oprosta i kretanja – ispočetka.

Mislav Brečić

Nomen est omen, latinski izraz koji predstavlja vjerovanje da ime sadrži jaku simboličnu konotaciju, u najkonkretnijem je smislu obilježio kazališni proces sviju nas, samoprozvanih Ispočetkaša. Predstavu smo započeli u lipnju 2011. godine, no uslijed teškog usklađivanja termina, često smo prekidali probe i na nekoliko mjeseci, da bi onda opet započinjali (samo naoko) uvijek i ponovno – ispočetka. 

Dramski tekst Mislava Brečića iznimno je zrelo mišljeno i slojevito strukturirano tkivo jazzerske harmonike što povezuje i isprepliće nekoliko razina realiteta, nastalo na tragu kazališnog pisma Luigija Pirandella. Nukleus teksta jest obitelj na kojoj se lome ne samo raznorazne histerije tako tipične za suvremeni način života, već i vječna egzistencijalna, pa i ontološka propitivanja. Svako je dramsko lice duboko uvjetovano određenom pričom koju ne može otpustiti, a kroz te se priče propituju razne univerzalne, a opet posve aktualne teme: od nemogućnosti življenja u sadašnjem trenutku, preko duboke žudnje za potpunim uranjanjem u svijet zaljubljenosti i sna, pa sve do mogućnosti revolucionarnog djelovanja u svijetu vođenim pohlepom i profitom te do zalijepljenosti za ideju uranjanja u tišinu. Upravo iz te ideje kreće u predstavi propitivanje uloge i pozicioniranja kazališne umjetnosti na mapi između komercijalnog uspjeha te želje za oslobađajućim kazalištem kojem je pružena mogućnost eksperimenta i neuspjeha, a u svijetu vođenom profitom i željom za površnim užitkom i zabavom. 

Brečićev tekst ne nudi nam konačne odgovore na precizno secirano stanje stvari već nam uz mnoštvo pitanja otvara mogući smjer djelovanja – a taj smjer uvijek kreće isključivo od pojedinca samog, od njegove vjere u mogućnost oprosta i kretanja ispočetka u uvijek mijenjajućoj slici svijeta. 

Tajana Gašparović

Premijera:  Teatar EXIT, 13.12.2013.

Trajanje predstave:  2 h

Predstava je sufinancirana sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport.

… redatelj i dramski pisac Mislav Brečić koji je za svoj rad u stanju zainteresirati ne samo punu dvoranu, nego i ansambl kakav bi mnogi poželjeli. Jelena Miholjević, Sreten Mokrović, Bojan Navojec i Krešimir Mikić sasvim su poseban četverolist,  svi odreda vrhunski u svojim mogućnostima i stavu, ujedno i najveći adut ove produkcije EXIT-a. 

Exit se vraća u svoje najbolje dane.

Igor Ružić, T-portal

Krešo, Jelena, Sreten i Bojan: od svakog od njih dobili smo glumačke bravure i pravo blago ove predstave jest gledati njihovo umijeće i mijene.

Bojana Radović, Večernji list

Brečićeva drama »Ispočetka« – višestruka posveta kazalištu

Ono što je osobitost izabrane glumačke ekipe možda je najviše od svega osobna predanost koju uvijek ispočetka ulažu u svoje likove. Svatko od njih i svi zajedno mnogo su više od obiteljskih funkcija u potrazi za jednim mirnim ručkom (čijim tanjurima i žlicama predstava završava). Utoliko je drama »Ispočetka« višestruka posveta kazalištu kao mjestu koje nas ne može definirati, koje nas ne može podvrgnuti nikakvim stabilnim ulogama, ali nas može rastaviti i onda složiti iz posve novih sastavnih dijelova, prvi put isprobanih samom predstavom.

Veliki uspjeh predstave »Ispočetka« sastoji se u njezinom povjerenju u publiku koja može pratiti sadržaje mnogo zahtjevnije od sapunica. I iz njih dobiti daleko više no što bi dobila da joj je predstava na bilo koji način podilazila.

Nataša Govedić,Novi list