GLUHA SVADBA | Teatar EXIT

Teatar EXIT

GLUHA SVADBA

GLUHA SVADBA

Ova predstava trenutno nije u rasporedu igranja Teatra Exit.

Bosansko narodno pozorište Zenica, BiH

Hasan Džafić & Lajla Kaikčija & Grupa autora

(po motivima filma Nunta muta redatelja Horatiua Malaelea i scenarista Adriana Lustiga i Horatiua Malaelea)

Režija: Lajla Kaikčija

Igraju: Selma Mehanović, Nusmir Muharemović, Muhamed Bahonjić, Milenko Iliktarević, Faketa Salihbegović-Avdagić, Uranela Agić-Burina, Lana Delić, Saša Handžić, Sabina Kulenović, Enes Salković, Ištvan Gabor, Miroljub Mijatović, Adis Mehanović, Zlatan Školjić, Selma Ćosić, Igda Jarić/Lamija Prguda, Edin Begović, Almir Pekmez, Zanin Berbić 

 

Scenski pokret i koreografija: Thomas Steyaert
Kostimografija i scenografija: Sabina Trnka
Glazba: Igor Kasapović
Dramaturgija: Hasan Džafić

Asistent režije: Muhamed Hrustanović

Producent: Hazim Begagić

Inspicijentica: Sabina Glogovac

 

Premijera: 27.2. 2014.

Draga publiko,

svi znamo da je sudbina „malog“ čovjeka da arogancija i sila svake vlasti uvijek padaju na njegova pleća, prelamaju se preko njegovih leđa. Tako je od davnina – o tome, opominjući nas, zorno govori cjelokupna povijest ljudskog roda i civilizacije. Pravo čovjeka na slobodu, sreću, ljubav, postaje nedostižno, jer vlast – sistem ima druge adute za svoje podanike, a to su: strah, ucjena, mržnja…

Pitam se zašto „mali“ čovjek nikada ne nauči tu lekciju iz povijesti? Zašto je potrebno da „padne krv“ da bi „otvorio oči“ i shvatio mehanizme vlasti? Je li svjestan činjenice da je često i sam odgovoran za takav svoj položaj i sudbinu?

Netočno je da ne možemo utjecati na tijek povijesti, da ne možemo mijenjati stvari. Moramo razmišljati koga dovodimo na vlast! To ne smije biti nepromišljen i kratkovidan izbor, inače – teško nama.

Večeras Vas pozivam da se smijete, ali i da o svemu tome razmislite… Budućnost je, ipak,  u rukama „malog“, „običnog“ čovjeka.

S poštovanjem,

Lajla Kaikčija, redateljica

 

SMISAO POBUNE ILI VLAST UZVRAĆA UDARAC
 

Predstavom Gluha svadba Bosansko narodno pozorište Zenica u svojoj repertoarnoj politici nastavlja tradiciju dramatizacija, po kojoj je poznato ne samo bosanskohercegovačkom nego i široj kazališnoj javnosti. Dramatizacije – ti postupci „prerade“ i pretvaranja formi i sadržaja iz drugih umjetnosti/medija u kazališnu umjestnost/medij, to prevođenje nepripadajućeg jezika i znakovlja na scenski jezik i znakovlje – zahtjevni su, kompleksni i višestruko rizični poslovi u kazališnoj praksi, i kada je riječ o postignućima, ali i o prijemu kazališnog ostvarenja. Znano je to i kazališnim umjetnicima, ali i publici. Dramatizacija filma u odnosu na dramatizaciju književnih formi sve ove kompleksnosti i rizike multiplicira.

S obzirom da je ovo prva dramatizacija filma u povijesti BNP-a, ona je i autorima i izvođačima predstave bila izazov u pravom smislu te riječi, a istovremeno je otvorila mogućnost „istraživanja“ i provjere „moći kazališta“. Otuda unutar predstave koreoscene i druga „neklasična“ rješenja u svim njenim segmentima: i na planu literarnog predloška, i na planu likovno-scenskih i muzičko-akustičkih elemenata, kao i na planu glumačke igre. U procesu pripreme naše predstave, ona se od dramatiziranog filma Nunta muta redatelja Horatiua Malaelea i scenarista Adriana Lustiga i Horatiua Malaelea „odmakla“ u tolikoj mjeri da se morala potpisati kao autorski rad, tj. da je rađena, kako se to kolokvijalno kaže, „po motivima“. (Uvažavajući kreacije i rješenja autora filma, kao i glumačke ekipe, iz moralnih razloga, i njih smo naveli kao autore predloška, upotrijebivši sintagmu „grupa autora“.)

Moramo reći i to zašto smo se opredijelili za dramatizaciju filma Nunta muta. Film tematski tretira odnos totalitarne vlasti i njenih podanika, točnije: pobune pojedinca / grupe protiv vlasti kada ona ugrozi osnovna ljudska prava. Ta je tema univerzalna; danas posebno aktualna, kada se na svim geografskim širinama, kao i u našem društvu, događaju više-manje krvavi obračuni obespravljenih masa sa vlastodršcima. Iz tih razloga film nam se učinio zanimljivim za dramatizaciju. Posebno nas je „privukla“ scena „gluhe svadbe“ jer ona nesumnjivo ima čaroban kazališni potencijal.

Iako se, kako smo naveli, naša predstava u konačnici uveliko razlikuje od filma Nunta muta, čini se da je njihov idejni plan, ostao sličan, usuđujemo se reći istovjetan. I naša predstava, kao i sam film, ne daje odgovore, nego postavlja pitanja. Tih je pitanja mnogo, a tiču se vlasti, osvete, čovjekove potrebe za moći, potrebe da sačuva svoje dostojanstvo i tako dalje. Ali jedno pitanje doima se centralnim, njega smo doveli u fokus našeg interesa, a to je pitanje o smislu, besmislu i opravdanosti pobune, kao i o smislu, besmislu i opravdanosti, od strane vlasti, uzvraćenog udarca kada se pobuna dogodi. Na to pitanje, čini se, odgovora nema, nikada ga nije bilo, a ljudskom su historijom, nažalost, tekle, teku i teći će rijeke krvi.

Hasan Džafić, dramaturg

TEATAR FEST DOBOJ, 2017.

  • nagrada za najbolju predstavu dodijeljena je predstavi Gluha svadba
  • posebna nagrada za glumačku igru dodijeljena je Lani Delić