EGOMANIJA | Teatar EXIT

Teatar EXIT

EGOMANIJA

EGOMANIJA

Koncept i režijaNataša Lušetić
TekstDamir Klemenić i Nataša Lušetić
IzvođačiDamir Klemenić i Nataša Lušetić
MontažaVjeran Pavlinić
Asistent režijeVioleta Đorđević
Vizualni identitetLina Kovačević
SongoviJurij Novoselić
FotografijeSandra Vitaljić
Tehnička potpora i suradnjaMario Kovačić, Darko Jeftić
Majstor svjetlaTomislav Baotić
Promocija i organizacijaMaja Jurić
ExitovciMirela Lautar, Anja Fraska, Sanja Prnjak, Vanja Sremac
Umjetnički ravnatelj Teatra EXITMatko Raguž

Premijera 4.11.2005.


Egomanija1Multimedijalna predstava koja pojam jastva promatra kroz prizmu “uspješnog poslovanja”.
Ono što je donedavno bila osobna zamjenica, promućurnim manadžmentom postaje – EGO KORPORACIJA.
Baš kao i svake druge tvrtke, cilj EGO KORPORACIJE je:

Poslovati sa što većim dobitkom.

Pod svaku cijenu izbjegavati stečaj no istovremeno uspješno špekulirati drugim emocionalno deficitnim tvrtkama.

Konstantno usavršavati proizvodnju – stvaranje sebe – putem vještog ulaganja u razvoj softvera (egzotični hobiji, ekstremni sportovi) i hardvera (ugradnja silikona).

Optimalizirati marketing: sveprisutno pojavljivanje u žižama svih događanja, uživo te putem 3D online komunikacije.

Konkurentno kotirati na burzi dionica, duhovitosti, erudicije, seksepila, vršiti proboj na internacionalna tržišta.

Poslovati uredno, rasti polagano te nadasve voditi precizno i transparentno emocionalno računovodstvo.

Putem medija filma, interneta i teatra, EGOMANIJA propituje analnost razvijenog kapitalizma koji san o besmrtnosti nadomješta snom o profitu.


Nagrada na 12. međunarodnom festivalu alternativnog i novog teatra Infant u Novom Sadu za najbolju predstavu festivala.


Egomaniju treba preporučiti svima koji misle da nisu dovoljno sigurni u sebe. Oni koji s egom nemaju sličnih problema, trebali bi je pak gledati svaki dan, kao što je “mi” gledamo dok gledamo – “njih”, kako se uspinju na Himalaju i kupuju najskuplji automobil na svijetu, dok iza njihovih kotača i propelera ostaju krvave mrlje.
Radio 101


“Egomanija” je naime priča o “proizvodnji sebe”, o eksponiranju i mistifikaciji vlastitog ja u cilju stvaranja poslovnog uspjeha. Iskazana je u sve omiljenijoj formi scenskog predavanja, prožetog kompjutorskim projekcijama i minijaturnim dramskim prizorima kojima se ilustriraju “odnošaji” s partnerima, “mušterijama” i drugim poslovnim subjektima. Jezik predavanja strogo je tehnokratski, a njegovi misaoni i etički postulati karikirana su načela bešćutnog kapitalizma 21. stoljeća.
Jutarnji list


Lušetićkin koncept i redateljsko viđenje ove multimedijalne predstave bavi se problematiziranjem granica čovjekova ega, odnosno njegova bujanja u povampireno bjesnilo. Ego u njihovu čitanju postaje korporacija na tržištu kojem je potreban odličan marketing, odnosno, doslovce roba što se bori za svoje mjesto ispod sunca liberalnog kapitalizma.
Vjesnik