DON JUAN U SOHOU

Don Juan u Sohou sasvim se oslanja na Moliѐreovog Don Juana iz 1665. Marber uzima radnju, gotovo sve likove, čak i Kipa iliti Kamenog gosta, tako da sve vrijednosti i značenja uspijeva transponirati u današnji trenutak.

Kako je Marber velikim dijelom u tome uspio, odabrala sam slijediti Moliѐrea na način kao i on pišući svog Don Juana u Sohou.

Naravno da se ne može nakon egzistencijalista, posebno Camusa, zaboraviti da je Don Juan, kao apsurdan čovjek (usamljen i uvijek stranac), rezultat stanja modernog društva kojemu u potpunosti odgovara. On kao lik ogoljava to društvo, skida maske svima ostalima koji se sakrivaju pod raznim iluzijama smislenosti, vrijednosti, tradicija, običaja, pravila i morala. Njegov pad ne predstavlja nikakvu katarzu, već upravo reafirmaciju apsurda; apsurdni svijet koji je stvorio apsurdnog čovjeka ubija tog istog čovjeka, a da ništa u tom svijetu ne mijenja i ne može promijeniti.

Za psihoanalitičare Don Juan je simbol čovjekovog kroničnog manjka zadovoljenja, ekstremni primjer duboko neispunjenog čovjeka, čovjeka koji ne može biti sam sa sobom jer u sebi nema ničega, već se posve predaje konstantnim zadovoljavanjima nikad zadovoljive strasti. On je naposljetku savršen primjerak konzumerističkog društva koji licemjerni svijet odbacuje ne prepoznajući u njemu savršenu dosljednost svojih vlastitih podsvjesnih želja.

Ovaj Don Juan danas je potpuno ambivalentan. On ni u jednom trenutku nije posve sretan ni posve nesretan, ni posve zadovoljen ni posve nezadovoljan, ni posve dobar ni posve zao. On zapravo postoji svakodnevno u nama svima.

Slavica Knežević, redateljica.

Predstava je sufinancirana sredstvima Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport.